Postolimpijska depresija još uvijek je tabu tema i velik je broj neprijavljenih slučajeva depresije među sudionicima nakon natjecanja, kažu stručnjaci.

“To je poznati model ledenog brijega. Vidite da nekoliko ljudi govori o tome, ali ne vidite većinu”, rekla je psihologinja Marion Suprizio za dpa.

Prema riječima stručnjaka s Njemačkog sportskog sveučilišta u Kölnu, mnogo je opcija koje mogu pomoći da se sportaši ne nađu u teškoj situaciji nakon Olimpijskih igara.

“Psihologija i sportska psihologija imaju mnogo toga za ponuditi i raditi preventivno. Važno je da sportaši pripreme svoju ‘glavu’ za ono što dolazi”, rekla je.

“Programi su tu. Iskorištenost još nije optimalna, ima prostora za napredak”.

Sportaši sve češće govore o svojim psihičkim problemima nakon Olimpijskih igara, ali vjerojatno ih još više o tome ne govori. 

“Postolimpijska depresije je tabu tema za mnoge sportaše. Ali to je slučaj s mnogim mentalnim bolestima. Strah od stigmatizacije je ogroman”, rekla je Sulprizio.

Tema je privukla pozornost javnosti kad je višestruki olimpijski pobjednik Michael Phelps progovorio o depresiji nakon Igara. Američki plivač otkrio je da se mučio po završetku svakih Olimpijskih igara, počevši od Atene 2004.

Phelpsov slučaj pokazuje da čak i najiskusniji mogu biti pogođeni, ali čini se da su debitanti posebno ugroženi.

“Sportaši koji se prvi put natječu na Olimpijskim igrama vrlo brzo upadnu u rupu”, rekao je Ulli Knapp, trener njemačke daljašice Malaike Mihambo. 

Iskusniji sportaši znaju što mogu očekivati, dok su “novopridošlice često potpuno preplavljene velikim događajem poput Olimpijskih igara”.