Male hidroelektrane imaju negativan utjecaj na okoliš, prirodu, ekonomiju i lokalne zajednice kojima nanose samo štetu, dok korist ubiru isključivo investitori.

Hidroelektrane mogu uzrokovati ekološke i društvene probleme. Slažu se s tim gotovo svi znanstvenici, od onih na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, do tržišno orijentiranih ekonomista i analitičara iz Svjetske banke i brojnih drugih međunarodnih institucija.

Svima im je zajedničko da osim na korist hidroenergije upozoravaju da ovisno o tome kako se hidrocentrale grade i gdje, one mogu imati nepovratne i nepregledne štete za ljude i okoliš.

Drastične promjene krajolika

Konsenzus kaže da hidroelektrane “drastično mijenjaju krajolik i rijeke na kojima su izgrađene. Brane i akumulacije mogu smanjiti riječne tokove, povisiti temperaturu vode, pogoršati kvalitetu vode i uzrokovati nakupljanje sedimenta. To ima negativan utjecaj na ribe, ptice i ostale divlje životinje”.

Štoviše, utjecaji se prelijevaju i na ljude. Svjetska banka je 2000. godine procijenila da je između 40 i 80 milijuna ljudi izravno raseljeno zbog brana i akumulacija. Druga studija iz 2010. procjenjuje da 472 milijuna ljudi nizvodno od velikih brana pati od smanjene sigurnosti opskrbe hranom, redovitih poplava ili utjecaja na njihov život.

Neki od najzamjetljivijih problema su za riblje vrste koje se mrijeste u uzvodnim dijelovima samim tim nisu u mogućnosti da savladaju prepreke na ribljim stazama, a smanjenjem brojnosti populacije ribljih vrsta, a posebno endemskih i ugroženih dolazi do poremećaja u kompletnom ekosistemu.

Poremećaji u ekosistemu

“Ovi takozvani ekološki projekti ostavljaju nesagledive posljedice na prirodu. Korita naših rijeka većim dijelom godine su suha zbog rada malih hidroelektrana, jer se biološki minimum, odnosno ekološki prihvatljiv protok ne poštuje i samim time se ne omogućava nesmetan razvoj biljnog i životinjskog svijeta. Riblje staze su se pokazale kao neefikasne, jer ih većina riblje populacije ne koristi zbog neadekvatnog nagiba, a također česta su i blokiranja staza od strane operatera s ciljem povećanja količine vode na turbinama”.

Bosni i Hercegovini tako možda prijeti mogućnost gubitka pitke vode, smatra Centar za životnu sredinu.

Na našim područjima jednu od jednostavnijih i boljih analiza društvenog i ekološkog učinka hidroelektrana objavio je Centar za životnu sredinu iz Bosne i Hercegovine još 2022. godine kada su upozorili: “U BiH do sada je izgrađeno 119 hidroelektrana, a u planu za izgradnju su još 342 objekta. Ukoliko se ovi planovi realiziraju, BiH je pod ozbiljnom prijetnjom gubitka pitke vode, jer se ovakvi objekti najčešće grade na brzim planinskim vodotocima u blizini izvora vodotoka prve kategorije, a nerijetko i u zaštićenim i područjima planiranim za zaštitu prirode”.

Dvije godine kasnije, završavaju se centrale na Neretvi, a rijeku kakvu smo poznavali uskoro ćemo viđati samo na fotografijama.

Mnoštvo krivih poteza

Centar za životnu sredinu u svojoj je analizi upozorio da se prilikom pripreme projekta i izgradnje, a kasnije i tokom rada hidroelektrane, događa niz propusta. Neki od najvažnijih krivih koraka događaju prilikom izdavanja potrebne dokumentacije i uključivanja javnosti, a odgovornost najčešće leži na nadležnim institucijama: “U administrativnim postupcima ishodovanja dozvola za izgradnju utvrđena su brojna gruba kršenja zakonskih propisa te je jasno da se male hidroelektrane u Bosni i Hercegovini u velikom broju slučajeva ne grade prema pravilima struke”.

Trenutno je možda ekonomski i ekološki najefikasnije iskorištavati već izgrađene kapacitete u maksimalno mogućem obujmu i za potrebe lokalnog stanovništva.