Izjava Darka Dukića, županijskog vatrogasnog zapovjednika i prvog čovjeka Civilne zaštite za vrijeme nedavnog ognja u Ićevu „da vatrogasci više ne mogu sami odolijevati požarima” utopila se u kasnijim događajima. Prekrio ju je ispad Nede i Anne Dujić, a opet ju nažalost, aktualizira jučerašnji požar na rubovima Šibenika.

Taman se po medijima i na društvenim mrežama evocirao katastrofalni požar koji je sa Šubićevca zaprijetio gradu 1988., a slično se dogodilo i na Rokićima. Srećom, ni izdaleka u toliko strašnoj mjeri, no stanje zelenog pojasa, veli Darko Dukić, danas je gore nego prije 36 godina.

- Imao sam 17 i po godina i sudjelovao sam u gašenju toga požara. Šubićevac je, međutim, u to vrijeme bio koliko-toliko održavan, bilo je starih, visokih stabala a danas je kvazi park-šuma, krajnje zapuštena, puna bolesnih, suhih stabala. Želim reći da je nedopustivo da nam na rubovima grada, pored kuća, buja neprohodna džungla, a to je baš tako.

Osim uskih putova koje su utabali izletnici, na području gdje je jučer gorjelo iznad Rokića drage, čovjeku nema pristupa, umjesto da smo zadnjih 30 godina prokrčili efikasnu mrežu šumskih komunikacija korisnih i rekreativcima, a najprije za nas vatrogasce. Umjesto toga, toliko je gusto da se ni životinja ne može probiti - kaže Dukić i napominje ništa novog unazad dugog niza godina, a to je da konačno trebamo započeti s preventivnim protupožarnim mjerama. Prsten oko stambenih naselja treba biti kultiviran, sve drugo je nedopustivo.

Ispod samoga brda Kamenara, nastavlja Dukić, stari talijanski put koji ide prema bunkeru iz 2. svjetskog rata još uvijek je zakrčen nasipima da se izolira vojarna. K tome, još je toliko obrastao da ima svega 30-ak centimetara za prolaz. Druga nepregledna džungla je u kanalu sv. Ante, iza uvale Minerska. Ne džungla, nego je džungla nad džunglama, vapi vatrogasni zapovjednik.

- Budimo realni, šume treba uređivati i čistiti. Šubićevac, pa i NP „Krka” podjednako! Ne možemo pustiti da to ide po inerciji, da su pluća grada neprohodna. Ono što zovemo šumom samo je jedan tepih zelene džungle koje raste divlje i spontano, sa svim opasnostima koje nosi za naselja. Mislim da s pravom mogu postaviti pitanje kada će to postati građevinskom zonom? Ne mogu zaključiti drugačije, a moram reći: „Sveti Španjolci koji su uveli Zakon da deset godina poslije požara zemljište ne može postati građevinsko.”

- Ovo kod nas više nema nikakvog smisla. Mi vatrogasci lomimo se, ginemo na terenu svakodnevno, izloženi smo opasnostima poput zaostalih zvončića... Jučer smo to odigrali stvarno dobro i koordinirano, zatvorili smo i šibensku luku za promet da bi kanaderi neometano uzimali more za gašenje... No, izvan samih akcija gašenja požara, treba uređivati zemljišta, a oni koji to odbijaju, neka ih država konačno lupi po džepu.

Ovo je totalni nered i molimo Boga da se nešto ne dogodi, a dogodi se svake godine - konstatira Dukić. Skreće pažnju na Grebašticu, gdje je gorjelo u nekoliko navrata zadnjih 15-ak godina. Ono što još nije prodano, ističe, ili što se ne radi, ta zemljišta nisu očišćena. Čiste su jedino parcele gdje se već grade kuće!

Podsjeća da je tema čišćenja šuma prije neki dan otvorena na sastanku s ministricom Vučković, međutim izgleda da se ništa ne može pokrenuti, jer ima privatnih čestica zemljišta, umjesto da se naredi uklanjanje. Jedino što se nakon požara sanira je zemljište Hrvatskih šuma, a privatno se ne dira, niti vlasnici to rade. I onda na tim česticama ubrzo po četvornome metru izraste 20 borića.

- Cijeli nam je krajolik degradiran te na pitanje kako sačuvati područja mogu jedino reći: vrlo teško ako i dalje ovako nastavimo. Zato i kažem da vatrogasci ne mogu sami!