U Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru danas je održana komemoracija za prof. dr. sc. Mladena Dorkina.

O životu i radu ovog sveučilišnog profesora, vrsnog znalca u području metodike književnosti i književne kritike, govorili su rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, kolege s Odjela za kroatistiku professor emeritus Josip Lisac i prof. dr. sc. Zvjezdana Rados, predsjednik Matice hrvatske - ogranak Zadar dr. sc. Radomir Jurić te pročelnica Odjela izv. prof. dr. sc. Sanja Knežević.

Od njega su se oprostili i kći Katarina Dorkin-Križ s članovima obitelji, a unuka Klara Križ je s ocem, maestrom Venčeslavom Križem, izvela nekoliko skladbi na violini i klaviru.

Rektor Faričić rekao je kako je profesor Dorkin otišao u tišini, ispunjen mirom i dostojanstvenom poniznošću, kakav je bio i njegov život.

- Svoj poziv profesora najprije u Ekonomskoj školi, a onda i na sveučilištu, svjedočio je s blagošću, osobnošću, dobrotom,  humanošću, nesebičnim dijeljenjem svoga znanja. Ta blagost bila je odraz njegovog priješkog mentaliteta i ambijenta u kojem čovjek promišlja jednim sporijim ritmom nego ovim današnje urbane zajednice. To ne znači da je bio inertniji, nego promišljeniji i s više uranjanja u bit prostora i onih koji ga nastanjuju. Bio je primjer kako njegovati međusobne odnose te smo ponosni što smo ga poznavali i što je obogatio naše živote, rekao je rektor Faričić.

Emotivnim riječima od prof. Dorkina oprostio se Josip Lisac, koji je s njim bio vezan tijekom njegovog rada na sveučilištu, ali i u kasnijim godinama. Osim s rodnim mjestom i gradom, bio je vezan i uz Rijeku u kojoj se školovao, uz svoje profesore iz srednje škole i s fakulteta, a posebice s Ivom Frangešom koji mu je bio veliki uzor.

- Objavljivao je sustavno, više književno-povijesne prinose nego metodičke. Njegovi pisci bili su pjesnici hrvatske moderne, Kranjčević, Matoš, Vidrić, Nazor i Ujević. Kad je jednom prigodom rekao da će se posvetiti modernoj književnosti pomislio sam na Mihalića ili neke novije autore, ali to njemu nije padalo na pamet. Bio je profesor starog kova, pisao je isključivo rukom i često znao donositi rukopise da mu ih pretipkam na pisaćem stroju. Poživio je dug život, vjerujem da je otišao zadovoljan jer je ostvario puno, između ostalog i prijateljstva kakvo je bilo ovo sa mnom, rekao je Lisac.

Jednako je emotivan bio i predsjednik Matice Hrvatske Miro Jurić, koji je rekao kako je Dorkinu čak i nakon odlaska u Dom umirovljenika najveća radost bila izlazak novog broja Zadarske smotre, u kojoj je često bio suradnik. Kao njegova dugogodišnja kolegica, Zvjezdana Rados prezentirala je njegove najvažnije publikacije, među njima i sedam knjiga te dodala kako je osim književnosti 19. stoljeća posebnu pažnju pridavao čakavskoj poeziji zadarskog kruga.

- Ostavio je neizbrisiv trag u kulturi, znanosti i obrazovanju Zadra i Hrvatske, istaknula je na kraju pročelnica Knežević, nakon čega su se nazočni mogli upisati u Knjigu sućuti.