Institut za etnologiju i folkloristiku u suradnji s Odjelom za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, te partnerima (Sveučilište Deakin, Australija; Sveučilište u Ljubljani), organizira konferenciju 'Fragility'

Ista će se održati u digitalnom formatu u razdoblju od 9. do 10. 5. 2024. 

Konferencija je organizirana u sklopu međunarodnog projekta DigiFREN (Digital Aestheticization of Fragile Environments), financiranog u sklopu CHANSE (Collaboration of Humanities and Social Sciences, the European Union’s Horizon 2020 research and innovation programme).

Krhki ili fragilni krajolici, krhke države, gospodarstva, krhke demokracije, krhki odnosi, krhke granice, krhke zajednice, krhka tijela, krhki osjećaji, krhke nade, digitalna fragilnost, krhkost mira ... sve navedeno ukazuje na sveprisutnost fragilnosti kao interpretativnog okvira, tvrdnje, upozorenja, ali i poziva na djelovanje. Krhkost ili fragilnost, kako je opisana u rječnicima, odnosi se na određeno svojstvo, mogućnost oštećenja ili lomljenja, pa čak i uništenja. Kao takva, krhkost implicitno sugerira izuzetnu osjetljivost materije, bića, formacija ili konstrukcija zazivajući poziv za „ophođenjem s oprezom“. No, „ophođenje s oprezom“ može značiti mnogo toga (od „brige“ do „kontrole“), te obilježeno normativima generira različita iskustva (od političkih, estetskih, moralnih itd.). Stoga nije iznenađujuće što u akademskim krugovima fragilnost kao koncept ima dugu povijest i uključuje višestruke poglede. Na primjer, u psihoanalizi krhkost implicira nestabilan odnos između kulture i želje, to jest ukazuje na inherentnu krhkost svih društvenih odnosa, kao i samog subjekta (vidi radove Mladena Dolara, Alenke Zupančič, Slavoja Žižeka). Za Judith Butler, biti krhak (ranjiv) predstavlja egzistencijalni problem, ali krhkost pruža i priliku promišljanja o mehanizmima odnosa moći u društvu koji je distribuiraju.

Za Lauren Berlant, krhkost u današnjem kontekstu je neoliberalni naziv za „novi realizam“, emocionalna uronjenost u prekarnu povijesnu sadašnjost koja generira kompleksne i ambivalentne afektivne odgovore. Sara Ahmed zanima se za krhkost kao poveznicu „između stvari koje su unaprijed okarakterizirane kao lomljive“, a Anna Tsing (i njezini suradnici) pozornost obraća na 'duhove krhkosti', aktivne ostatke velikih ljudskih pogrešaka u prošlosti, i njihov utjecaj na svakodnevni život kako ljudi, tako i drugih oblika života (Haraway).

Sve više je i znanstvenika koji u egzistencijalnoj krhkosti vide i određeni potencijal za prevladavanje raznih podjela i antagonizama.

Na ovom skupu otvoreni smo za raspravu o konceptu krhkosti/fragilnosti iz svih ovih (i drugih) gledišta. Naša glavna pitanja su: kako o krhkosti razmišljamo u današnjem kontekstu? Na što se ona sve odnosi? Kako se ona živi i osjeća, kakvu infrastrukturu gradi? Kako određeni oblici krhkosti postaju nacionalno i globalno prepoznati, a drugi se potiskuju?

Više informacija o samom programu konferencije možete provjeriti na sljedećoj poveznici.

FRAGILITY