Psihijatrica otkriva kada je virtualni intimni odnos prihvatljiv, a kada postaje poremećaj i upozorava na trend koji za sobom ostavlja traume.

Nova generacija 'bježi' u virtualni svijet koji može imati opasne posljedice po zdravlje, ističe u emisiji "150 minuta" na Prvoj TV, psihijatrica Danijela Tiosavljević.

Je li virtualni intimni odnos prihvatljiv

"Ljudi ulaze u virtualni svijet iz radoznalosti. Može koristiti osobama koje su na bilo koji način trajno i značajno oštećene te ne mogu imati seksualni odnos s drugom osobom. Također, i u razdobljima apstinencije, kada osoba nema partnera, nego samo povremeno i privremeno. Ipak, ako ona postaje preferirani ili isključivi način postizanja seksualnog zadovoljstva, ako se takva aktivnost nalazi u seksualnim fantazijama osoba koje libido tako zadovoljavaju, onda možemo pričati o parafiliji, odnosno poremećaju seksualne preferencije, sklonosti i osobi kao seksualno devijantnoj osobnosti", otkriva psihijatrica Tiosavljević.

Zatim je dodala: "Ovo je područje koje ima mračnu stranu i koje može izazvati nastanak određenih neurotičnih simptoma ili ostale vrste psihopatologije, razbuktati ih, pojačati i osobu, kojoj je potrebno rješenje problema, zarobiti vlastitom psihopatologijom. Ovdje je sve pitanje motiva i mjere upotrebe, jer od njih ovisi hoće li nešto biti štetno ili ne."

'Cyber grooming' - opasan trend

Danijela upozorava na "cyber grooming", opasan proces u kojem se djeca nagovaraju da sudjeluju u interakcijama seksualnog sadržaja putem interneta ili mobilnog uređaja. 

"Cyber grooming je sintagma koja označava seksualnu eksploataciju maloljetnika online putem. Postoji vrlo popularna aplikacija u kojoj djeca u virtualnim striptiz klubovima nude, odnosno, obavljaju simulirane seksualne aktivnosti s odraslima. Dakle, ne moram mnogo objašnjavati da je u pitanju vrlo opasna i traumatizirajuća aktivnost za djecu", rekla je psihijatrica.

Koliko je internet opasan

"Starije generacije zapravo nisu ni upoznate s tehnikama virtualne realnosti. Jedno istraživanje je pokazalo da dvije trećine roditelja djece starosti od 5 do 10 godina, ne znaju ništa o virtualnoj realnosti. I ja sam se nedavno upoznala s terminom i značenjem pojma metaverzuma kao jedne globalne i komplicirane sfere koja se sastoji iz multisfera virtualne realnosti, koje zadovoljavaju od radnih potreba, do druženja, putovanja, slušanja koncerata, ali sve u virtualnom svijetu", rekla je Tiosavljević.

"Roditelji nisu upoznati s time, što nosi još veću opasnost po zdravlje djece. Ova sfera interneta, koliko se preporučuje, ima i mogućnosti velike zloupotrebe koja ostavlja ogromne posljedice na psihičko i fizičko zdravlje. Kao netko tko se bavi ljudskom prirodom i ljudskom dušom, razmišljala sam o ovom fenomenu. Smatram da je sama virtualna realnost konstruirana iz neke potrebe za kompenzacijom usamljenosti suvremenog čovjeka", objašnjava psihijatrica.

Otkrila je zašto je usamljenost sve prisutnija: "Ovo postmoderno društvo je ono koje pojedincu nameće kao imperativ - rad na sebi, postići što više, imati što više moći i što više utjecaja.

Taj put ka samorealizaciji zahtjeva ulaganje značajnog vremena u rad na sebi, a to znači uzimanje vremena od kontakta s drugima. To je put koji vodi u usamljenost.

Usamljenost je, što mnogi ne znaju, zapravo psihopatološki fenomen, čak i nedovoljno istražen. Usamljenost ima više kategorija - usamljenost na socijalnoj, kognitivnoj i emotivnoj razini. Na tom putu nemate vremena ulagati u sve", piše Mondo.