Klimatski šokovi utječu na funkcioniranje i održivost poljoprivredne proizvodnje i prijete egzistenciji milijuna ljudi koji ovise o poljoprivredno-prehrambenim sustavima. FAO procjenjuje da je zbog prirodnih katastrofa u posljednja tri desetljeća izgubljeno više od deset posto godišnjeg globalnog poljoprivrednog BDP-a, odnosno oko 3,8 trilijuna američkih dolara

"Katastrofe uzrokuju neviđene razine razaranja diljem svijeta, traže inovativne pristupe za smanjenje rizika, bržih i boljih odgovora te izgradnju kapaciteta otpornosti''. Zaključak je to najnovijeg istraživanja o "Utjecaju katastrofa na poljoprivredu i sigurnost hrane" Organizacije za hranu i poljoprivredu pri Ujedinjenim narodima.

Izvješće analizira kompleksno međudjelovanje glavnih rizika, kao što su klimatske promjene, pandemije, epidemije i oružani sukobi te propituje kako oni povećavaju rizik od katastrofa u poljoprivredi i poljoprivredno-prehrambenim sustavima općenito.

FAO definira katastrofe kao ozbiljne poremećaje u funkcioniranju zajednice, ili društva. To se odnosi na požare, poplave, suše, razorne oluje, oružane sukobe, pandemije poput COVID-19 i epidemije poput Svinjske gripe.

Kako se planet zagrijava, tako se broj katastrofa i njihov intenzitet povećavaju, a u zatvorenom sustavu i s ograničenim resursima, sve one uzrokuju kaskade i posljedice u drugim sektorima.

Rizik od katastrofe procjenjuje se kao složeno međudjelovanje između okoliša i društva. Klimatske promjene, siromaštvo, nejednakost, rast stanovništva, kao i faktori poput neodrživog korištenja zemljišta i upravljačkih praksi, oružani sukobi i degradacije okoliša, utječu na povećanje opasnosti od katastrofe.

Tekuća 2023. godina oborila je sve rekorde u temperaturama uz epizode ekstremnih poplava, oluja, suša, šumskih požara. Posljednjih godina također svjedočimo i epidemijama nametnika i bolesti, a s razvojem klimatske krize učestalost i snaga ovakvih katastrofalnih događaja bit će sve veća, zahtijevajući sve kompleksnije financiranje za njihovo saniranje.

Brojčani pokazatelji

FAO bilježi rastući trend gubitaka u glavnim skupinama proizvoda. U posljednja tri desetljeća, gubitak u žitaricama iznosi 69 milijuna tona godišnje. U istom razdoblju gubici u proizvodnji voća, povrća i šećera iznose oko 40 milijuna tona godišnje. Meso, mliječni proizvodi i jaja pokazuju prosječnu procijenjenu gubitak od 16 milijuna tona godišnje.

Globalni gubici prikrivaju značajnu varijabilnost između regija, podregija i skupina zemalja. Azija doživljava daleko najveći udio u ukupnim ekonomskim gubicima. Afrika, Europa i Amerike također pokazuju sličan red veličine. Međutim, gubici samo u Aziji čine četiri posto poljoprivredne dodane vrijednosti, dok u Africi iznose gotovo osam posto poljoprivredne dodane vrijednosti.

Varijabilnost je još veća promatrana u dinamici globalni sjever- jug. U apsolutnim brojkama gubici su veći na sjeveru, jer sjever više proizvodi, ali su posljedice gubitaka teže na jugu. Posebice za žene koje na globalnom jugu imaju otežan pristup i informacijama i znanjima o sprečavanju i sanaciji potencijalnih rizika i katastrofa.

Rezultati istraživanja su poprilično oštri. FAO procjenjuje da je zbog prirodnih katastrofa u posljednja tri desetljeća izgubljeno više od pet posto godišnjeg globalnog poljoprivrednog BDP-a, odnosno oko 3,8 trilijuna američkih dolara u vrijednostima usjeva i stočarske proizvodnje. Dodaju da bi ove brojke bile još veće da su u istraživanje mogli uklopiti podatke o gubicima u ribarstvu i akvakulturi te u šumarstvu.

No, takvi se podaci, ističe FAO, ne prikupljaju dovoljno sistemski da bi se s njima moglo baratati na globalnoj razini. Na kraju upozoravaju da su ovi događaji i njihova cijena tek vrh ledenog brijega. Postoje i dubljih temeljni izazovi i ranjivosti uzrokovani društvenim i okolišnim uvjetima koji kao posljedicu imaju prirodne katastrofe te proizvode kaskadne učinke (kada se klimatske posljedice ''prelijevaju'' na društvo, op. a.) u cijelom poljoprivrednom lancu.

Najviše stradavaju siromašni...

Tijekom posljednjih 30 godina katastrofe su nanijele najveće relativne gubitke zemljama s nižim i nižim srednjim dohotkom, u rasponu između 10 i 15 posto njihovog ukupnog poljoprivrednog BDP-a. Katastrofe su također imale značajan utjecaj na male otočne države u razvoju koje su izgubile gotovo sedam posto svog poljoprivrednog BDP-a.

Kako navodi Agroklub, prema Eurostatovim podacima za 2022. godinu u EU žetva je bila manja za 26.7 milijuna tona u odnosu na 2021. godinu, odnosno devet posto. Najveći padovi uzrokovani sušama pogodio je rijekama bogatu Rumunjsku (pad od 39 posto), zatim Francusku (pad od 10 posto), Španjolsku (pad od 24 posto) i inače plodnu Mađarsku (pad od 35 posto).

Smanjena je proizvodnja obične pšenice, pira i kukuruza u zrnu i klipa. Ovako oštar pad prvenstveno je uzrokovan negativnim učincima suše širom EU. Eurostat zaključuje da je uzrok padu žetve bio toplinski stres uzrokovan ovim visokim temperaturama, pa onda sušom.

Razumijevanje međusobno povezanih i sustavnih rizika i temeljnih pokretača rizika od katastrofa ključno je za izgradnju otpornih poljoprivredno-prehrambenih sustava, smatra FAO.

Klimatske promjene, pandemije, epidemije i oružani sukobi utječu na poljoprivrednu proizvodnju, lance vrijednosti i sigurnost hrane. Stoga je stjecanje boljeg razumijevanja njihove interakcije ključno za razvijanje sveobuhvatnog pogleda na današnji krajolik rizika. Proaktivne i pravovremene intervencije mogu izgraditi otpornost i smanjiti rizike u poljoprivredi.

FAO zaključuje kako je "potrebna je hitna akcija za davanje prioriteta integraciji više sektorskih strategija i strategija smanjenja rizika od katastrofa u poljoprivredne politike i programe. To se može postići unapređenjem dostupnih dokaza, poticanjem usvajanja dostupnih inovacija, olakšavanjem stvaranja boljih rješenja za upravljanje rizikom u poljoprivredi i jačanjem sustava ranog upozoravanja i prevencije''.