"U Europi kontinuirano više od 30 godina bilježimo pad onečišćenja. Situacija danas je puno bolja nego što je bila 60-ih ili 70-ih godina kada je bila u velikoj mjeri zastupljena industrija i upotreba ugljena u toj industriji i općenito u kućanstvima"

"S obzirom na to da je Svjetska zdravstvena organizacija izašla s takvim rezultatima jer oni to rade na temelju evaluacije raznih znanstvenih istraživanja koja su provedena u međuvremenu – svakako je to cilj kojemu treba težiti i mislim da će sukladno tome u stvari uslijediti i postrožavanje zakonske regulative na razini Europe", rekla je Pehnec osvrčući se na istraživanje Guardiana temeljeno na službenim podacima koje za cijelu Europu prikuplja Europska agencija za okoliš i novim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije koje su izašle 2021. godine.

Nove smjernice Svjetske zdravstvene organizacije traže da se postojeće granične vrijednosti u zakonodavstvu postrože s obzirom na to da nove znanstvene spoznaje pokazuju da su granične vrijednosti kod kojih može doći do štetnog učinka u stvari niže nego što se do sada smatralo.

Jedna stvar je donijeti regulativu i zahtijevati da se ispoštuju neke granice, dodao je Belko i upitao 'koliko je realno da se jedna takva razina dopuštenih čestica smanji preko noći i kako mi kao društvo možemo postići te nove standarde?'

"To je jedan veliki izazov. Koliko vidim iz prijedloga europske Direktive koja je u postupku donošenja, odredilo bi se prijelazno razdoblje vjerojatno do 2035. godine da se ti ciljevi postignu. Mislim da će se ti ciljevi teško dostići u onim dijelovima Europe u kojima se zimi bilježe povećane razine čestica zbog  grijanja na kruta goriva. Što će se dalje po tome pitanju napraviti je izazov i za zakonodavce , ali u stvari i za cijeli energetski sustav.", odgovorila je doktorica znanosti.

"Svakako treba dalje raditi na smanjenju emisija iz prometa", dodala je Pehnec i nastavila:

"Sve mjere energetske učinkovitosti u smislu bolje izolacije zgrada, svakako će time doprinijeti. Također, trebalo bi u smislu korištenja goriva za grijanje, a i za promet napraviti prijelaz s fosilnih goriva na neke druge prihvatljivije oblike energije i to tako da budu dostupni stanovništvu, a ne samo za određene skupine. To je veliki izazov, u stvari tek treba donijeti neke konkretne mjere i akcije."

O kvaliteti zraka u Zagrebu, Pehnec je rekla da se zrak kontinuirano prati te nastavila:

"Generalno, koncentracije u Zagrebu po pitanju lebdećih čestica rastu u smjeru od sjevera prema jugu. Sjeverni dio grada pa čak i dobar dio centra grada što se tiče lebdećih čestica ima zadovoljavajuću kvalitetu, ali su granične vrijednosti prekoračene u južnom dijelu, na mjernoj postaji Zagreb 3 u Dugavama i na mjernoj postaji Siget koja se nalazi kod Doma zdravlja Siget. Na te dvije postaje osim prekoračenja lebdećih čestica imamo i prekoračenja graničnih vrijednosti za benzo-a-piren – policiklički aromatski ugljikovodik koji je vezan na lebdeće čestice i u biti štetno djeluje na ljudsko zdravlje jer je kancerogen."

U kojoj mjeri se bilježe ta prekoračenja doktorica znanosti je rekla:

"Ti rezultati se interpretiraju u skladu s Pravilnikom o praćenju kvalitete zraka i Uredbi o graničnim vrijednostima onečiščujućih tvari u zraku. To je usklađeno s europskim propisima. Najčešće se promatraju ili srednja godišnja vrijednost, u slučaju benzo-a-pirena, a kod lebdećih čestica se osim srednje godišnje vrijednosti također i gleda broj dana kada je koncentracija veća od 50 mikrograma po metru kubičnom. Godišnje se s takvim prekoračenje tolerira 35 dana. Na žalost, mi u južnom dijelu grada imamo više od 35 prekoračenja, zna biti 50, a koji puta čak i 70, 80 dana s prekoračenjima koji se gotovo isključivo dešavaju u zimskom periodu, tijekom sezone grijanja kada imamo dodatno emsiije iz ložišta, a također i meteorološku situaciju koja pogoduje zadržavanju onečišćenja uz tlo duže vrijeme."

Ipak, zrak koji dišemo u Zagrebu i okolici nikada nije bio čišći unazad pedesetak godina:

"Kada su s instituta počeli šezdesetih godina počeli mjeriti sumporov dioksid i dim mjerenja su pokazala da su koncentracije tada u Zagrebu bile čak i gore od svima dobro poznatog londonskog smoga iz pedesetih za kojeg znamo da je uzrokovalo hrpu hitnih intervencija i u stvari i smrtnost stanovništva. Tada su dnevne koncentracije sumporovog dioksida u zraku zimi bile preko 1000 mikrograma po metru kubičnom. Danas rijetko kad zabilježimo više od 10 mikrograma po metru kubičnom. To je jedan ogroman pad."

Ova znanstvenica koja je cijeli život posvetila upravo istraživanju odnosno mjerenju kvalitete zraka i sama živi u dijelu grada koji je potencijalno zagađeniji. Otkrila je što bi ona poručila, je li kvaliteta zraka u Zagrebu i okolici doista tako loša:

"S obzirom na to da postoje prekoračenja, to je indicija da tu treba djelovati. Grad Zagreb i nadležne institucije već donose mjere i planove da se kvaliteta zraka popravi. Međutim, bitno je naglasiti da, kada se dosegnu granične vrijednosti, to ne znači da će direktno doći do štete po ljudsko zdravlje. Njihova svrha je preventivna, da u stvari krenete djelovati puno prije nego što do takvog štetnog učinka dođe."

Zanimljiv razgovor pogledajte na poveznici.