Prošloga tjedna javnost je potresao javno objavljen vapaj Valerije Kanđere, psihologinje zaposlene u područnom uredu Zavoda za socijalni rad u Novom Zagrebu. Ona je upozorila da se bliži kraj radnog vremena, a da nemaju gdje s djevojčicom od 6 godina, koja ima autizam, a koju je već odbilo smjestiti više od 30 ustanova. Tek nakon tog apela, stvari su se pokrenule

Valerija Kanđera je gostovala u Točki na tjedan gdje je komentirala stanje u socijali. “Nisam prvi puta kriknula, a mogla bih kričati barem jedno mjesečno. Bilo da sam izravno uključena u sustav, bilo da znam da neki drugi ured ima problem. Zazirala sam od društvenih mreža, no shvatila sam neke njihove prednosti”, rekla je.

Tvrdi da nije na poslu zbog toga imala problem jer njezini nadređeni znaju kako radi. “Maksimalno dobro u maksimalno lošim uvjetima”, dodala je.

“Ovaj slučaj s curicom ne da nije incident nego sam dobila razne komentare drugih kolegica. Novi Zagreb je velik kao mnogi područni uredi u zemlji i ima nas. Barem jednom mjesečno se susrećemo s problemom ne mogućnosti prihvata djece”, tvrdi.

“Tri su načina kako dijete može biti smješteno. Jedno je redovni postupak kada vidimo da je u obitelji loše i izričemo mjere dva puta po 6 mjeseci. Za to vrijeme dok pratimo sve, predajemo sudu zahtjev da se dijete izdvoji iz obitelji. Mi tada moramo predložiti ustanovu ili udomiteljsku obitelj gdje ćemo smjestiti dijete. Vi morate naći mjesto za dijete, a odbijenice stižu”, objasnila je.

“Imamo i žurno izdvajanje gdje možemo reći da postoji ugroza po zdravlja i život djeteta i u roku od 72 sata moramo donijeti rješenje. U ovom slučaju je bilo izdvajanje u kriznim situacijama.

Ona nije izdvojena jer je obitelj bila nasilna ili slično, no ona je ostala bez ikakve skrbi. Otac nam mjesecima nije bio dostupan, majka je završila u zatvorenoj ustanovi, a rodbina je bila starija i lošeg zdravstvenog stanja i po meni je pino poštenije da kažu da se ne mogu brinuti o njoj”, rekla je Kanđera.

“Znali smo da će djevojčica ostati bez skrbi i slali smo zahtjeve na različite adrese, no dobili smo samo odbijenice i poslali smo dopis ministarstvu. Mi smo preuzeli dijete iz vrtića i još uvijek nismo znali kamo s djetetom, sjedili smo u automobilu čekajući poziv nadređenih, ali poziva nema i dolazimo u naš ured. Ja sam htjela osobno zvati ministarstvo, ali rečeno mi je ne, ne. Mi imao zabranu jer preko nadređeno ne smijemo ništa učiniti”, navela je.

“Nakon statusa na Facebooku kontaktirali su nas mediji i mi smo odlučili dijete odvesti u jedinu ustanovu koja mora primiti dijete. Ja razumijem da su oni prebukirani, ali oni isto trebaju ići prema ministru, ali od njih dobivamo košaricu i kažu nam da idemo u centar Slava Raškaj”, opisala je teške trenutke.

“Djevojčica može ostati tamo, i bili su jako ljubazni ondje i sve je proteklo uredu, no oni nisu prikladna ustanova jer ona ima autizam”, dodala je.

“Nakon statusa sam dobila brojne upite obitelji koje bi htjele udomiti djevojčicu i govorili su mi  da oni već imaju autističnu djecu i slali čak slike stana, ali ja sam im samo mogla reći da ako nisu u sustavu udomiteljstva onda ne mogu ništa. I ja bih voljela da se barem deset njih prijavi za udomiteljstvo, i to će biti velika stvar”, rekla je.

Upozorila je i na sve veće probleme. “Kada sam počela raditi razvodio se svaki sedmi par, sada je svaki treći. Prije nismo ni imali termin konfliktnih razvoda, a sada se s time susrećemo”, upozorila je.

Vjeruje da ima izlaza iz ove situacija, ali da trebaju sjesti glave i poslušati glas stručnjaka iz sustava.