Na pastrve gledamo kao na slatkovodne ribe, no njihovo prisustvo u Jadranu nije zapravo ništa novo. Još davno, u 19. stoljeću, slavni ihtiolog Juraj Kolombatović prvi je pisao o ulovima pastrva u Jadranu i tu vrstu ribe opisao pod nazivom jadranska pastrva (Trutta adriatica) što danas više nije priznato ime.

Posljednjih godina, jedna vrsta pastrva posebno privlači pažnju ribolovaca u Kvarneru gdje ih se sve češće lovi. To su kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss), koje se uzgajaju u Podvelebitskom kanalu, i koje povremeno pobjegnu pa se tako nađu u slobodnom moru. Isto se tako često ulovi, posebno u okolici ušća Neretve i mekousna pastrva (Salmo obtusirostris), piše Novi list.

A nedavno je pojava tih pastrva u moru prvi put obrađena u znanstvenom radu pod naslovom Unusual findings of softmouth trout Salmo obtusirostris (Actinopteri: Salmonidae) in the marine environment along the middle Eastern Adriatic coast as a consequence of extreme weather events objavljenom u posebnom izdanju časopisa ‘Naše more’ kojeg izdaje Sveučilište u Dubrovniku. Prvi autor tog rada je dr. sc. Pero Tutman s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

“Pojedini primjerci su pronađeni kod Makarske, što je gotovo 50 kilometara udaljeno od ušća rijeke Neretve, odnosno oko 80 kilometara od njenog staništa u srednjem toku rijeke Neretve”, objašnjava Tutman.

“Osim mekousnih pastrvi, pronađene su i druge salmonidne vrste, poput obične pastrve, te zubatke i glavatice. Međutim, one također ne ulaze u more svojevoljno, jer ne podnose zaslanjenu vodu. Najvjerojatniji razlog njihovog ulaska u more jest jaka riječna struja, kao posljedica visokog vodostaja uslijed jakih kiša i otapanja snijega, obično u veljači i ožujku, koja ih izbacuje u more”, govori.

Što se tiče postojanja morske pastrve u Jadranu, Tutman kaže kako je ta riba još uvijek svojevrsni misterij. “Još nismo sasvim sigurni o čemu se tu radi, da li je u pitanju anadromna forma Salmo trutta koja prirodno ulazi i izlazi iz slatkih voda ili je u pitanju situacija slučajnog dospijevanja u more, kao kod prethodno spomenutih vrsta.
Naime, potočna pastrva (Salmo trutta) je kompleks vrsta širokog raspona rasprostranjenosti u Euroaziji i Sjevernoj Africi. Potočna pastrva pokazuje i anadromnu formu koja naseljava mora i slatke vode (morska pastrva) te rezidentnu populaciju koja nastanjuje samo slatke vode. Populacije morske pastrve prirodno se nalaze u rijekama Atlantika, od Portugala do Bijelog mora, i Ponto-Kaspijskom moru, međutim, trenutno se smatra da takva populacija nije prisutna u Jadranu. Inače, potočnom pastrvom, porijeklom iz zapadne Europe, poribljavano je dosta vodotoka u našoj zemlji, te kao takve vjerojatno dospijevaju u more”, pojašnjava.

Prema njegovim riječima, 15-ak ribolovaca dosad je javilo da je ulovilo morsku pastrvu, od Lovrana do Gradca, a znanstvenici i dalje traže dokaze kako bi razriješili misterij njenog boravka u moru.

“Genetička analiza njihovog tkiva pokazala je da se radi o jedinkama iz zapadne Europe koje su se poribljavale našim rijekama. To bi značilo da se radi o introduciranim jedinkama, a ne o jedinkama prirodno prisutnim u Jadranu”, kaže Tutman.

U Velebitskom kanalu postoji i uzgajalište kalifornijskih pastrva. Tutman kaže da je razlog za to vrlo jednostavan.

“Pastrva se uzgaja u moru jer pastrve u moru puno brže rastu. Na kraju uzgojnog ciklusa, koji traje 1,5 do 2 godine, jedinke mogu postići masu i preko 3 kilograma, dok pastrve uzgajane u slatkim vodama za isto vrijeme postižu težinu od samo 250 do 350 grama. U moru se pastrve uzgajaju u plutajućim kavezima od mrežnatog materijala, konstruiranima na isti način kao i kod uzgoja orade ili brancina.”