Stručna literatura konzervatorsko-restauratorske tematike odnedavno je bogatija za jedno izdanje – priručnik „Konzervacija i restauracija stakla“ čiji je autor Šime Perović, konzervator-restaurator savjetnik i kustos u Muzeju antičkog stakla u Zadru.

Muzej antičkog stakla u Zadru (MAS) nedavno je predstavio suvremeni stručni priručnik pod nazivom „Konzervacija i restauracija stakla“ čiji je autor Šime Perović, konzervator-restaurator savjetnik i kustos u Muzeju.

Priručnik su predstavili ravnatelj MAS-a dr. sc Hrvoje Manenica, Mirta Pavić, muzejska savjetnica u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i koordinatorica Sekcije konzervatora restauratora Hrvatskog muzejskog društva, te Damir Doračić, muzejski savjetnik iz Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Novo izdanje MAS-a odgovor je na nedostatak literature s tematikom konzervatorsko-restauratorske metodologije i prakse na programima studija konzervacije i restauracije, kao i na području pripremanja i polaganja stručnih ispita u muzeološkoj struci.

Započinje uvodom koji pruža uvid u dosadašnje stanje publiciranja radova Odsjeka za restauraciju i istraživanje MAS-a, a drugo poglavlje pod naslovom Struktura i osobine stakla donosi informacije o kemijskim i fizičkim odlikama stakla te upućuje na postojanje prirodno nastalih stakala poput opsidijana ili fulgurita, kao i onih artificijelnih.

 

Naredno poglavlje Povijesni pregled staklarstva i tehnologija staklarske produkcije predstavlja sažeti prikaz cjelovitog oscilirajućeg povijesnog tijeka razvoja staklarstva, od njegove prve pojave polovicom 3. tisućljeća prije Krista na prostoru Mezopotamije, odnosno Sirije i Palestine.

Amplitude tog razvoja u pozitivnom smislu su rimskodobna produkcija, kao i venecijanska produkcija 15. i 16. stoljeća, a ovaj pregled je poznavanje povijesnog tijeka obrade oplemenio i spoznajama proisteklim iz projekata eksperimentalne arheologije koja se aplicira na Odsjeku za restauraciju istraživanje MAS-a.

 

Iz sličnih su stručno-znanstvenih projekata proistekli i podaci koje prezentira poglavlje Recikliranje stakla u antici.

U njemu se na temelju arheoloških dokaza, naputaka antičkih pisaca Marcijala, Stacija i Plinija starijeg, ali i rezultata fizičkih i kemijskih analiza, rekonstruiraju mogući oblici recikliranja ili restauriranja oštećenih staklenih predmeta u antici i srednjem vijeku.

 

U poglavlju Oblici propadanja stakla opisani su degradacijski procesi i oblici oštećenja kojima mogu biti zahvaćeni predmeti proistekli sa kopnenih arheoloških istraživanja, oni sa podvodnih i podmorskih istraživanja, ali i sva ostala povijesna stakla.

Slijedi rasprava Istraživanje i dokumentiranje u kojoj se ističe važnost dokumentiranja svih faza konzervatorsko-restauratorskih postupaka, te koji donosi i pregled arheometrijskih istraživanja koji su bitna podloga su za procjenu stanja i ugroženosti.

 

Praktične primjere konzervatorsko-restauratorskih postupaka popraćene ilustracijama donosi poglavlje Konzervacija i restauracija.

Pri tome sve su spoznaje ažurirane s najsuvremenijim napretcima u konzervatorsko-restauratorskoj praksi u svijetu.

Zasebno se razrađuju preventivna zaštita u čuvaonicama i postavima, konzervatorski postupci – stabilizacija i čišćenje – te restauratorski postupci – rekompozicija i integracija.

U smislu očuvanja autentičnosti izvornog predmeta raspravlja se i o izradi kopija u muzeološkom kontekstu.

 

Svi postupci konzervatorsko-restauratorske prakse odvijaju se u adekvatno opremljenim prostorima i uz aplikaciju sigurnosnih procedura koje su opisane u odlomku Materijali, oprema i zaštitne mjere.

Posebnu vrijednost priručnika predstavlja i poglavlje pod naslovom Terminološki rječnik.

 

Popisom natuknica koje tretiraju pojmove o restauraciji arheološkog stakla osigurana je cjelovitost terminologije na polju staklarstva u arheologiji, koja je ranije publicirana pod naslovom Terminološki rječnik antičkog staklarstva.