Završio je Građevinu, a bio je i nogometaš, a onda dok je je gradio karijeru u vojsci, u nesreći je ostao bez noge i obje šake, bez vida i bez 90 posto sluha. Ali, nije odustao. Svoje iskustvo koristi kao motivator. Upisao je studij psihologije i jedan je od najboljih studenata zadarskog Sveučilišta

Eksplozija na karlovačkom poligonu promijenila je život studentu iz Vrlike Josipu Milkoviću. Bolje rečeno, jedva je preživio.

"Dogodila se nezgoda na temeljnoj časničkoj izobrazbi, stvari su pošle po zlu. Aktivirao se eksploziv koji se nije smio aktivirati i to je to", rekao je Milković.

Slijedio je dug i težak oporavak u bolnicama u Karlovcu i zagrebačkoj Dubravi, a onda gotovo tri godine u Varaždinskim Toplicama.

"Prvo sam Bogu zahvalan što je meni dao snagu da ustanem iz svega i da u tim teškim okolnostima vidim nešto pozitivno, da se usmjerim na ono što ja mogu, a ne na ono što ne mogu", ispričao je Milković Nikolini Radić za RTL Danas. Upisao je studij psihologije u Zadru i odlučio pomagati drugima.

"Počeo sam razmišljati na način da se usmjerim što sad mogu dati, što mogu dati drugima, što mogu dati svijetu, ljudima oko sebe i u ovim sad okolnostima", poručio je Milković koji je prije nekoliko dana dobio nagradu rektorice kao jedan od najboljih studenata.

Ne vidi i gotovo ne čuje, ali se ne predaje i sve usvaja preko audio formata. Rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican rekla je da Milković u smislu svog duha ima "nadnaravne snage".

"To su zapravo njegovi hendikepi koje je on pretvorio u širinu življenja i to profesionalnog stasanja s upisom MA razine studija psihologije i njegovog optimizma i stvaranja profesionalca od sebe", dodala je Vican.

Milković je rekao da iza njegovog uspjeha stoji puno ljudi, a zahvalan je liječnicima, kolegama, profesorima, prijateljima i obitelji koji su bili uz njega i vjerovali u njegov uspjeh. Ipak mu je majka Ana Milković ključna pomoćnica koja preko tjedna živi s njim u Zadru, a vikende provode s ostatkom obitelji u Vrlici.

"Treba ga pripremiti, sve to, staviti protezu, slušne aparate i sva ta pomagala koja su mu trenutno potrebna. Onda sjednemo u auto, dođemo tu, fakultet nam je osigurao parking tako da tu nemamo problema, dođemo na parking, do samog ulaza. Tu ga preuzmu kolege i kad bude gotov, on mi pošalje poruku i ja dođem po njega", ispričala je Josipova majka.

Josip je poručio: "Jedan je život završio, a drugi je započeo."

Optimističan je, a nakon svega što je prošao i inspiracija drugima.