Svjetski dana bolesnika utemeljio je 13. svibnja 1992. sveti otac Ivan Pavao II, nakon što mu je dijagnosticirana Parkinsonova bolest. Kao datum globalnog obilježavanja dana bolesnika određen je 11. veljače, na dan svetkovine Majke Božje Lurdske.

Povijest medicine uči nas da je čovjek u svom dugom i mukotrpnom civilizacijskom hodu, od samih početaka do danas, bio (i ostao) izložen strahu i patnji od brojnih bolesti, nerijetko potapan tzunamijima zastrašujućih epidemijskih pošasti (guba, kuga, sifilis, velike boginje, kolera, tuberkuloza, malarija).

Te su se strahote ciklički izmjenjivale kroz stoljeća i definitivno sve te epidemijske pošasti i užasi zakucane su u kolektivnu memoriju obezglavljenog i uspaničenoga puka, u to vrijeme nemoćnog da im se učinkovito suprotstavi.

Te velike pošasti – kako ih stari Grci skupnim imenom nazivahu „loimodes nousos“, a stari Rimljani s grčkog prevode na „pestilentia“ ili „febris pestilentialis“ („kužna groznica“)  – nisu drugo do skupnim imenom označene zarazne bolesti različite etiologije, a ne samo kuga – s vremenom su zaživjele u kolektivnom imaginariju zadarskog puka jer su, baš poput rata, gladi i straha od Turaka bili neprestana prijetnja.

 

No i u vrijeme u kojem živimo, pogodile su nas tri-četiri velike epidemije ili pandemije, koje su uzele golemi danak odnoseći ljudske živote u stotinama tisuća, pa i milijunima. Sida ili AIDS koja je ponikla iz Afrike (sjetimo se proročkih riječi prirodoslovca Plinija Starijeg: „Uvijek nešto nova dolazi iz Afrike“) da bi se ubrzo proširila Zemljom, potom opaka ebola, ptičja i svinjska gripa, SARS, i, evo u novije vrijeme, Covid-19.

Uzmemo li za primjer samo grad u kojem živimo, možemo ustvrditi kako je Zadar bio - baš kao i ostatak svijeta na kojem je obitavala ljudska populacija - u dugom trajanju izložen epidemijama gube (lepre) od ranog srednjeg vijeka, koja se u pandemijskom obliku širi osobito u vrijeme Križarskih ratova (11.-13. st.).

Cijela Europa bila je puna gubavaca i tada se javlja u našim krajevima, poglavito u dalmatinskim gradovima. Križari je donose sa svojih pohoda na Levant. Otvaraju se leprozariji, kojih u to vrijeme ima oko 19.000 – od čega samo u Francuskoj preko 2.000. Nije posve jasno zbog čega je u to vrijeme imala baš toliku najezdu i bila visokokontagiozna (zarazna).

 

U Zadru je francuski biskup Louis de Rochechouart još 1461., vidio „infinitos leprosos“. Inače, lepra se, prema legendi, u Hrvatskoj prvi put spominje 804. godine, kad je zadarski biskup Donat prenosio tijelo Svete Stošije iz Carigrada u Zadar.

Legenda kaže da su tada brojni gubavci u Zadru i okolici ozdravili moćima svetice. Leprozni bolesnici izoliraju se od okoline, a poslije im se oduzimaju sva građanska prava, zabrana ulaska u prodavaonice, zabrana sklapanja brakova itd.

 

Gubu su s trona smijenili brojni naleti zastrašujućih epidemija kuge u kasnom srednjem vijeku. Najstrašnija pandemija u Europi izbila je 1347.-8. godine kada je unesena s Istoka, a drži se  da je umorila trećinu do polovicu od cjelokupne europske populacije. Majstorske opise kuge ostavili su nam veliki književnici, poput Boccaccia u „Dekameronu“, Manzonija u „Zaručnicima“, Defoea u „Godini kuge“, Camusa u romanu „Kuga“, Hessea u romanu „Narcis i Zlatousti“, itd.

O bespomoćnosti pojedinca i zajednice te o kolektivnom strahu prilikom epidemija kuge, svjedoče i zadarski „Libri consiliorum“ (spisi zadarskog Vijeća), koji upozoravaju na opustjelost grada.

Primarijus dr. Roman Jelić, u svojim radovima objavljuje kako se držalo da je Zadar pohodilo čak 25 epidemija kuge, no izražava sumnju i jasno ukazuje kako se najvjerojatnije radi o različitim kužnim infekcijama koje se, zbog nepoznavanja uzročnika i jasne simptomatologije, sve trpaju pod isto ime.

 

Bolest kao stigma - empatija i aktivno sudjelovanje

Jedan od krucijalnih ciljeva Svjetskog dana bolesnika jest podizanje svijesti o poštivanju prava pacijenata, humanosti i susljednoj empatiji koja je pacijentima nužna ne manje od prave zdravstvene skrbi i učinkovitoga liječenja. Nijedan se bolesnik, naime, bez obzira na okolnosti koje su uzrokovale razvoj bolesti ni u jednom trenutku, ne bi trebao osjećati odbačenim ili zanemarenim, a posebice ne i krivim za svoju bolest.

Bilo bi poželjno da se što veći broj ljudi u Republici Hrvatskoj upozna s pravima pacijenata koja su definirana i propisana „Zakonom o zaštiti prava pacijenata“ (NN 169/04, 37/08).

Obilježavanjem Svjetskog dana bolesnika ujedno se izražava i zahvalnost svim zdravstvenim djelatnicima i pojedinačnim osobama, laicima, koji skrbe za bolesne i svojim trudom i humanošću doprinose boljitku svakoga pacijenta.

 

Zadarsko povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata i djelokrug njegova rada

U podizanju etičkih, pravnih i, dakako, humanih, terapeutskih i inih ciljeva za promicanje dobrobiti bolesnika važna je i uloga Povjerenstava za prava pacijenata. Takva povjerenstva djeluju u svim županijama republike Hrvatske, pa tako i na području Zadarske županije.

Zadarsko Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata djeluje pri Upravnom odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb Zadarske Županije, a osnovano je 20. rujna 2005. godine. Za predsjednika povjerenstva izabran je Joško Pinjatela, dr. med., a za članove Dubravka Finka, dr. med. (odnedavno nova predsjednica), prim. Mirko Jamnicki Dojmi, dr. med., Irena Palčić i Bore Galac.

Kandidati su izabrani nakon što ih je na javni poziv predložila jedna od ustanova u kojoj obnašaju neku značajnu djelatnost. Radi se o ustanovama koje se bave humanitarnim i zdravstveno-edukativnim djelatnostima, poput bolničkih odjela, Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, Medicinske škole Ante Kuzmanića, Crvenog križa, Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacijom i Doma zdravlja zadarske županije.

 

Sve je uspješno i skladno koordinirao tadašnji županijski pročelnik za zdravstvo i socijalnu skrb, istaknuti zadarski liječnik, dr. Josip Kraljić.

Na konferenciji za tisak, pročelnik je, uz sudjelovanje novoizabranih članova Povjerenstva, upoznao novinare s osnovnim odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata, koji će članovima povjerenstva biti glavna smjernica u radu.

Temeljna prava pacijenata po određenim članovima navedenog zakona su: pravo na suodlučivanje i pravo na obaviještenost; pravo na povjerljivost; na privatnost; na održavanje osobnih kontakata; na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove; na pristup medicinskoj dokumentaciji; na zaštitu pri sudjelovanju u kliničkim ispitivanjima, na naknadu štete koju mogu tražiti od zdravstvene ustanove u kojoj su liječeni itd.

 

Važno je, dakako, napomenuti kako u Zakonu o zaštiti prava pacijenata stoji da se svaki pacijent, koji drži da su mu narušena temeljna prava u zdravstvenoj zaštiti, u ustanovi u kojoj se liječi, može usmeno ili pismeno žaliti ravnatelju ustanove (ili privatnom liječniku u privatnoj praksi).

Ukoliko na svoju pritužbu u roku od 8 dana ne dobije odgovor, pacijent ima pravo pritužbu podnijeti Povjerenstvu, a ono je dužno pacijentu odgovoriti o aktivnostima poduzetim povodom njegove pritužbe u roku od 15 dana. 

Osim navedenog, u zajedničkom radu na sjednicama Povjerenstva sudjeluje i predstavnica županije. Godinama je tu važnu ulogu, vrijedno i pregalački radila županijska djelatnica Odjela za zdravstvo dr. sc. Franka Krajnović, a odnedavno ju je, jednako vrijedno i agilno, zamijenila mag. soc. mag. geograf. Kristina Stark.

Stručni nadzor nad radom povjerenstva provodi pročelnik županijskog Odjela za zdravstvo mr. sc. Marko Kolega, dr. med.