U Znanstvenoj knjižnici Zadar jučer je obilježena 110. godišnjica rođenja hrvatskog književnika i prevoditelja rođenog u Zadru, Antuna (Antona) Nizetea.

Antun (Anton) Nizeteo hrvatski je književnik i prevoditelj (Zadar, 5. 2. 1913. - Zagreb, 4. 4. 2000.). Studij prava završio je u Zagrebu 1936. Za II. svjetskog rata bio je kulturni ataše pri veleposlanstvu NDH u Rimu i urednik Suvremene knjižnice Matice hrvatske.

Nakon 1945. u političkoj emigraciji; 1950–96. živio je u SAD-u.

Studirao povijest i bibliotekarstvo te magistrirao povijesne znanosti na newyorškome Sveučilištu Fordham; do umirovljenja 1978. radio je kao bibliotekar na Sveučilištu Cornell u Ithaci. U Hrvatsku se vratio 1996.

Ususret 110. obljetnici njegova rođenja, djelatnici Znanstvene knjižnice Zadar priredili su izbor iz fonda Knjižnice.

Pjesničkom knjigom Uspavanka vremenu (1938) te knjigom novela Nevjesta na otoku (1939) afirmirao se kao hermetični pa i nadrealistički pjesnik reducirane semantike, odn. kao regionalni prozaist čije novele naglašavaju sigurno, izdvojeno inzularno vrijeme.

1935. preveo je roman Mlada starost I. Sveva, a 1939. s O. Delorkom priredio i preveo Talijansku liriku. Emigrantski opus čini mu manji broj pjesama te knjiga Bez povratka (1957), zbirka novela koje tematiziraju iskustvo hrvatskih emigranata u Americi, a stilski nasljeduju psihološki realizam.

Novela Andrijana često se ističe kao ponajbolja novela iz korpusa hrvatske emigrantske književnosti. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske akademije u Americi, objavio više književnopovijesnih studija te prevodio hrvatsko pjesništvo s Carolyn Hunter.