U dvorani Osnovne škole “Vladimir Nazor“ u Škabrnji, u subotu je svečano uručeno priznanje „Junak hrvatskog obrambenog Domovinskog rata“, legendarnom ratnom zapovjedniku Samostalnog bataljuna Škabrnje -Marku Miljaniću.

Priznanje je pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja Domovinskog rata RH  dodijelila Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, a slavljeniku je uručio Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91.

Pavković je istaknuo da se ovo priznanje  dodjeljuje već godinama, a da branitelji to čine prije svega iz razloga što na državnoj razini ne postoji  takvo odličje te da su mnogi branitelji i stradalnici „zakinuti“ i za obično „hvala“, pa je uz ostalo o slavljeniku dodao i ovo: 

- U Škabrnji, koja je natopljena krvlju, ratni zapovjednik Marko Miljanić se u Domovinskom ratu iskazao kao neustrašiv ratnik, koji je u sebi imao ugrađenu zapovijed i poput nekih drugih hrvatskih vojskovođa – „Za mnom!“ i za kojeg mnogi naglašavaju da je uvijek bio prvi u akcijama, za kojeg nije bilo prepreka, koji je u ratu izgubio desetak članova svoje obitelji i čiji je moto bio i ostao – Sve dam, ali Škabrnju – ne dam!

Svečanu dodjelu ovog priznanja pozdravili su i izaslanici Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva unutarnjih poslova RH, Ministarstva obrane RH, a potporu je dala i ministrica kulture i medija.

Danka Dražina pročitala je imena poginulih branitelja i civila, dok su još govorili general Ivan Tolj, general Rahim Ademi, načelnik Općine Škabrnja Ivan Škara i predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata Škabrnje – Zoran Gurlica.

Nakon dodjele priznanja, Miljanić je podsjetio na sve što je prošao tijekom velikosrpske agresije, zahvalio se  braniteljima Škabrnje i rekao: Nikada vas nisam i neću iznevjeriti ni zaboraviti, a ovo priznanje, za mene iznimno veliko, smatram i kao zahvalu svima onima koji su bili prvi kad je trebalo!

Inače, među nazočnima su bili i predstavnici Udruge hrvatskih branitelja Vukovara Grada Zagreba, pripadnici HOS-a, koji su branili Škabrnju od velikosrpske agresije na čelu sa Markom Skejom, general Ljubo Ćesić Rojs, zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), koji je došao, kako je rekao, isključivo u svoje ime, i mnogi drugi, prije svih obitelji stradalih branitelja i civila iz ovoga kraja.

General Ivan Tolj među ostalim je istaknuo:

- Radostan sam da mogu u ovoj svečanoj prigodi uputiti nekoliko riječi u Škabrnji, koja je uz Vukovar veliki simbol junaštva, patnje i stradanja u Domovinskome ratu.  U istome danu, nakon višemjesečna otpora i borbe naših branitelja,  pao je Vukovar i Škabrnja . Taj  dan na poseban način obilježujemo i odajemo posebnu počast svima onima koji su na tim ključnim, stožernim mjestima u Domovinskome ratu stradali i položili živote i na taj način omogućili ostatku Hrvatske vrijeme za zbijanje obrambenih redova i stvaranje oružane sile, koja je u konačnici Bljeskom i Olujom 1995. pobijedila velikosrpsku, petokrakašku,  kokardašku  soldatesku. Ulaskom u Vukovar i Škabrnju počinili su neviđene zločine. Mislim da u povijesti ratovanja i najgore naoružane horde nisu pjevale tako odvratnu pjesmu u kojoj su tražili salate, jer ”bit će mesa, klat ćemo Hrvate.” Uslijedili su pokolji, neviđena zvjerstva nad braniteljima i civilima, ženama, djecom i starcima. Sve se to odvijalo pred očima cijeloga svijeta, Europe. Ne pamtimo da je ikoga u svijetu  naša patnja i stradanje osobito pogodilo ili da ih je krvoločna pjesma bradatih spodoba sablaznila. 

Zatim je naglasio da nismo osjetili ni djelić pomoći  kakva se danas upućuje napadnutoj Ukrajini i ukrajinskom narodu te nastavio:

- Mi smo umjesto pomoći dobili embargo, zabranu kupovanja najnužnijih sredstava za obranu. Unatoč svima i svemu hrvatski je narod, predvođen Franjom Tuđmanom pobijedio i izborio samostalnu državu koja je danas članica Europske unije i Nato saveza. U sučlanstvu smo dakle s onima, koji nisu u prvim mjesecima agresije na Hrvatsku, sve tamo do međunarodnog priznanja, imali solidarnosti i suosjećanja. Priznali su nas tek onda kada se vidjelo da nas se ne može poraziti i da se ratna sreća okreće na našu stranu. A ništa se samo po sebi ne bi okrenulo ni pokrenulo i više je nego jasno da bez tadašnjeg jedinstva, junaštva i golemih žrtava hrvatskoga naroda, ne bi bilo slobodne Hrvatske. Da nije bilo branitelja i Hrvatske vojske , zasigurno bi se ponovio  Bleiburg i uslijedili bi novi križni putovi i stradanja vjerojatno i gora od onih u 2.svjetskome ratu i poraću 1945, kada su komunistički, partizanski ”oslobodioci” poubijali desetke i desetke tisuća nedužnih hrvatskih ljudi, vojnika, žena, djece i staraca.

Svoje izlaganje general Tolj  zaključio je ovim riječima: 

- Škabrnjani  su njihovo ”oslobađanje” osjetili i 45 godina kasnije, 1991. Ponovili su ista zvjerstva, iste načine  klanja i ubijanja. I danas nema obitelji u Škabrnji koja ne oplakuje  svoje najmilije, svoje djedove, bake, očeve, djecu, braću, sestre i rođake.  Inače, danas smo, u ime branitelja došli u Škabrnju odati priznanje ratnome zapovjedniku Marku Miljaniću. Danas ga hrvatski branitelji proglašavaju Junakom Domovinskoga rata, jer, kako često Mladen Pavković piše i govori, bio je među prvima  kada je trebalo. U ovom priznanju uosobljeni su svi njegovi suborci, sva krv, muke i suze koje su proživjeli Škabrnjani. Uosobljene su duše onih kojih više nema i koji su hrvatsku slobodu platili najvećom cijenom, cijenom svojih života. Nad Škabrnjom danas lebdi i duh hrvatske majke  i junakinje Eve Šegarić, koja zajedno,  u vječnosti, s isto tako herojskom majkom Katom Šoljić, oplakuje svoje sinove. Ovaj će dan biti upisan u povijest junačke Škabrnje. Marko Miljanić i Škabrnjani pridružuju se povorci hrvatskih junaka i besmrtnika – poručio je Tolj. 

Spomenimo još da su  ovo priznanje  dosad su uz ostale primili: dr. Franjo Tuđman (posmrtno), general Blago Zadro (posmrtno), Marko Babić, (posmrtno), ratna bolnica Vukovar, generali Ante Gotovina i Mladen Markač, Josip Jović (posmrtno), ratna postrojba 7. gardijske brigade  „Pume“, Kata Šoljić,  ratni pilot Danijel Borović i drugi.