Nataša i Daniel Levak iz Vira pokrenuli su obrt za izradu suvenira i poklona ISIP, a nakon tri godine uspješnog poslovanja razgranali su biznis po Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

U obiteljskom domu Levakovih u virskom naselju Torovi blagdanska groznica ne znači samo izrađivanje, kupovanje i pakiranje poklona za članove obitelji, posebno one najmlađe, ili možda kuhanje i spremanje blagdanskih delicija za obitelj i prijatelje.

Supružnici Nataša i Daniel Levak još od srpnja pomalo, a u prosincu posebno intenzivno, proizvode drvene božićne ukrase za jelke, ambijentalne Božićne gradove, personalizirane ukrasne knjige, putokaze i poštanske božićne sandučiće. Ovi drveni ukrasi izrađeni su laserskom gravurom i potom sastavljeni ručnim sklapanjem fiksnih gravura.

Unutar petnaestak kvadrata predsoblja kuće Levakovih ima ih na desetine, a svi su posloženi na police i čekaju na isporuku. Kupci koji ove prekrasne božićne ukrase naručuju online ili putem Facebooka dolaze iz cijele Hrvatske, ali i iz Njemačke, Austrije, Slovenije, Češke i drugih europskih zemalja. Neki će ukrasni predmeti prekomorskom poštom krenuti čak i prema Sjedinjenim Američkim Državama.

- Imamo kupce iz cijelog svijeta. Krenuli smo prije tri godine jer smo vidjeli da postoji interes, a danas smo zatrpani poslom. Počeli smo s božićnim drvenim ukrasima koje izrađujemo do kraja kalendarske godine, a onda početkom sljedeće godine radimo uskrsne ukrase. Praktički radimo cijelu godinu - kaže trideset i četverogodišnja Nataša koja s dvije godine starijim suprugom Danielom vodi obiteljski obrt ISIP (Izrada suvenira i poklona).

Iako se Levakovima najvažniji i najsadržajniji posao vrti oko dva najveća blagdana, Božić i Uskrs predstavljaju samo vrhunac posla koji se radi tijekom cijele godine. Priprema za Uskrs počinje u siječnju, a za Božić već u svibnju kada se naručuju materijali za izradu ukrasa. Između tih poslova Levakovi izrađuju ukrase po želji za vjenčanja i krštenja, Valentinovo, odnosno ukrase po narudžbi za slastičarnice.   

- S otvaranjem obrta prije tri godine dobili smo dodatne mogućnosti. Mogli smo se reklamirati bez straha i razvijati ozbiljan posao - ističe Nataša. Tako u virskom ISIP-u nastaju prepoznatljivi toperi (ukrasi) i podlošci za torte od pleksiglasa i drva s gliterima ili bez glitera. U ISIP-u još nastaju posebni toperi sa sublimiranim i vodootpornim slikama na drvu, a to je posao kojega u Hrvatskoj jedino rade Levakovi. Gotovo sav materijal kojega koriste u procesu nastajanja ukrasa proizveden je u Hrvatskoj.

- Nešto malo naručujemo iz inozemstva, ali smo najvećim dijelom oslonjeni na domaće proizvode i tvrtke. Mi također najviše volimo kada narudžbe, na primjer naših gradova, dolaze od pojedinaca i tvrtki iz Hrvatske - ističe gospođa Levak. Narudžbe se primaju tijekom godine, ali najkasnije do kraja studenoga ili početka prosinca. Levakovi dotad već naprave oko 150 komada ukrasa različitih vrsta i dimenzija za Božić, a više od toga ne mogu ni stići napraviti. U pitanju je zahtjevna priprema izrade bezbrojnih detalja.

- Svaku kućicu ili crkvicu treba pripremiti za kasnije sklapanje. Crkvica se sastavlja od tri različita komada koji se prvo moraju prosušiti, a onda pod stegom ili škripcem lijepo stisnuti kako bi bili ravni i precizni - govori Daniel koji ovaj dio posla obavlja u slobodno vrijeme. Daniel je električar i zaposlenik državne tvrtke Plinacro, operatora plinskog transportnog sustava.

Njegov operativni rajon uključuje područje od Gospića do Benkovca, pa nakon odrađenog posla i kraćeg odmora, odlazi u kućnu radionicu kako bi radio na ukrasima. U računalnom programu prvo se naprave nacrti koji se eksportiraju na laserske programe, a potom se laserom režu pojedinačni komadi koji se ručno spajaju.

Češeri ili šišarke su dodatak prirodnog porijekla, dok se jelke posebno naručuju kao gotov proizvod. Jedna je prostorija u kući pretvorena u radionicu, dok se predsoblje koristi za finalizaciju posla i kao svojevrsni izložbeni prostor. Na zidu u predsoblju tako su naslonjene bijele police na kojima se nalaze uredno posložene makete s urbanim elementima na trgovima, obiteljskim kućama koje su modificirani oblici postojećih, crkvicama, zvonicima, jelkama, ukrašenim šišarkama, jaslicama i stiliziranom javnom rasvjetom.

Diskretna rasvjeta s podloge na kojoj leži maketa šarmantno uljepšava idilični zimski i blagdanski ugođaj. S druge strane, na manjem stolu, makete su u izradi. Veliki model Božićnog grada sa šarenom željeznicom na čiju su kompoziciju spojene saonice debeljuškastog Djeda Mraza, tek čeka na kupce. Ovaj prototip uskoro će biti dio ponude ISIP-a, a uz takozvani Crni grad s crnim jelkama – za kojim vlada pomama – mogao bi biti njihov najekskluzivniji proizvod.    

- Proces izrade je dugotrajan - napominje Nataša - ali se isplati. Ja smišljam i crtam projekt koji Daniel nakon toga dovršava, a onda ga sklapam.  

- Nekad imam više vremena, nekad ga uopće nemam, pa je posao više-manje u potpunosti preuzela supruga. Drugo, laser se mora redovito servisirati, a kako takvi servisi ne postoje u Hrvatskoj, morao sam samostalno naučiti servisirati laser. Učio sam na kvarovima i pokušajima. Sada sam pravi majstor - dodaje Daniel.

Do ideje za izrađivanjem ukrasa Levakovi su pomalo dolazili u vrijeme Natašinih trudnoća, ali je prvi poticaj došao od jedne gospođe koja je primijetila Natašin dar za crtanjem likova na stiroporu. Danas su njihova djeca, najstarija Marta (10), nešto mlađa Melani (8) i najmlađi David (7), osnovnoškolci u Viru, a u međuvremenu je početna ideja za crtanjem evoluirala u precizno oblikovane božićne i uskršnje ukrase, gradove, sandučiće, topere, podloške, fleksibilne drvene kutije, obiteljska stabla, magnete…   

- Obožavam ovaj posao. Nikad mi je nije zamoran, iako u vrijeme blagdana, kada imamo najviše narudžbi, spavam svega nekoliko sati dnevno. Uživam i ljeti kada na vrućinama sastavljam naše Božićne gradove - priznaje Nataša. Levakovi su dosad odradili preko tisuću blagdanskih ukrasa i 300-400 modela većih i manjih gradova. Zapravo, kao da nema grada koji nema grad Levakovih.

- Traže ih sa svih strana svijeta, ali ih Nijemci posebno vole. Pronašli su nas na Facebooku ili putem preporuka zadovoljnih kupaca - govore Levakovi u čijem virskom domu vlada blagdanski duh i božićna čarolija. Na policama su blagdanski ukrasi, dok na velikom radnom stolu dominira Božićni grad. Tu će Zagrepčanka Nataša vještim i strpljivim rukama uskoro spajati veće i manje komadiće drva, stavljati ih na podloge, ukrašavati podnim svijećama i snovima od kojih su svi gradovi sastavljeni. Pitate li Davida, Melani i Martu, nema ljepšeg mjesta na svijetu.  

BOŽIĆNI GRAD SA ŽELJEZNICOM JOŠ NEMA CIJENU

Najmanji Božićni grad kojeg izrađuju Nataša i Daniel Levak dimenzija je 50 x 40 centimetara i košta 400 kuna, dok veći dimenzija 50 x 90 centimetara iznosi 600 kuna. Poštanski sandučić visine jednog metra košta 300 kuna, dok najveći Božićni grad s raskošnom željeznicom još uvijek nema cijenu.

- Riječ je o prototipu po kojemu sada izrađujemo glavni model. Izradili smo ga krajem studenoga - kaže Daniel. Za njegovu izradu, odnosno sastavljanje, Nataši je bilo potrebno nekoliko sati, dok je priprema trajala puno duže. S obzirom na njegovu veličinu, najmanje dvostruko veću od standardne, kupcima će se slati u kutijama kako bi ih poput puzzli mogli sami sastaviti.

OD TOROVA DO DUBAIJA

- Ljudi su oduševljeni. Zna se dogoditi da se prilikom slanja i isporuke neki od modela ošteti, ali mi odmah šaljemo novi. Pazimo da svi budu zadovoljni - ističe Nataša kako je kupac uvijek na prvom mjestu, pa čak i kada mu je adresa udaljena najmanje 7.000 kilometara.

- U Sjedinjene Američke Države poslali smo nekoliko Božićnih gradova, ali je najviše narudžbi došlo za obiteljska stabla. Takva stabla idu u velike okvire od više slojeva drva - dodaje Daniel. Amerikanci tako najviše vole obiteljska stabla, Nijemci božićne gradove, a Česi, na primjer, prvoklasne fleksibilne drvene kutije za praline. Dosad ih je više od 200 iz radionice u Torovima otišlo u Češku, a potom kao konditorski proizvod u Dubai.   

ZALJUBIO SE ZBOG DAROVANE MEĐE

Nataša je Zagrepčanka koja je na Vir došla prije 12 godina, dok je Daniel iz Popovače. Upoznali su u Viru gdje obiteljski ljetuju 30 godina, a njihove kuće u starom virskom naselju Torovi razdvaja samo međa. U njihovom slučaju međa je bila motiv spajanja.

- Dala sam mu kamenu ogradu i odmah se zaljubio - šali se Nataša.