46. katehetski dan Zadarske nadbiskupije u subotu, 3. rujna, okupio je svećenike i redovništvo, vjeroučitelje i katehete mjesne Crkve u sportskoj dvorani Katoličke osnovne škole Ivo Mašina na Bokanjcu u Zadru

Dr. s. Marijana Mohorić održala je izlaganje „Kateheza ‘semper reformanda’. Temeljne smjernice novoga Direktorija za katehezu“, a zadarski nadbiskup Želimir Puljić izlagao je o temi „Kerigma, diakonija, koinonija i liturgija –  ‘prirodni produkt’ četiri datosti po kojima je čovjek osobito biće“.

Povodom izdanja novog Direktorija za katehezu koji je u Hrvatskoj prvi put predstavljen u Zadru 23. i 24. rujna 2021. na Međunarodnom znanstvenom simpoziju u organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, nadbiskup Puljić govorio je o specifičnostima čovjekove osobnosti koje u obzir uzimaju i smjernice novog Direktorija za katehezu.  

Smatrajući da Direktorij promiče „san o misijskoj Crkvi s otvorenim vratima“, mons. Puljić rekao je da „Direktorij donosi ‘proročku’ novinu premještanja kateheze iz područja redovitog pastorala prema ‘evangelizaciji i misijskomdjelovanju Crkve’. To je vrlo konkretan zahtjev prema nama koji smo poslani katehizirati, biti ‘pravi i ponizni svjedoci vjere’ koji poštuju slobodu drugih te drže katehezu i uz pomoć umjetnosti, glazbe i drugih pomagala koja omogućuju iskustvo susreta s Bogom potiču u dušama želju za beskonačnim. Sve to zahvaljujući konkretnim datostima kojima je čovjek obdaren od rođenja“ rekao je mons. Puljić.

Nadbiskup je pojasnio četiri antropološke datosti koje potiču težnju i želju za beskonačnim u kontekstu četiri oblika crkvene nazočnosti: kerigma, diakonija, koinonija i liturgija, a one su ‘prirodni produkt’ antropoloških datosti po kojima je čovjek osobito biće.      

Uz konstantu da čovjek pita, traga za korijenima i smislom života, ljudske datosti koje ga čine osobitim bićem u svemiru su misao, odnos, djelovanje i slavljenje, a one pokazuju i četiri ljudske sposobnosti.

Antropološka datost, misao, znači da je čovjek razumsko biće (homo rationalis) koji ima svijest i služi se logikom.

Druga datost, odnos, znači da je čovjekdruštveno biće (homo socialis) koje putem svijesti stvara etiku. Trećom datošću, djelovanjem, čovjek posjeduje osjete preko kojih biva stvaratelj tehnike (homo faber).

Preko slavljenja čovjek posjeduje osjećaje te kao ‘zaigrano biće’ (homo ludens), stvara kulturu.

Četiri temeljna oblika crkvene prisutnosti: kerigma, koinonia, diakonia i liturgija su „prirodan plod spomenutih ljudskih darova po kojima Crkva nudi smisao i tumačenje povijesti, odgovara na težnje ljudskog srca za bratstvom, zajedništvom i služenjem te putem obreda i slavlja naviješta puninu života“ rekao je mons. Puljić.

Čovjekova sposobnost da misli i zaključuje čini ga „uzvišenijim nad drugim bićima“ jer je sposoban misliti, prosuđivati i zaključivati.

„Takav mentalni proces nijedno drugo živo biće nije kadro uraditi. Čin prosuđivanja i zaključivanja pretpostavlja sposobnost apstrakcije i stvaranja pojmova. Čovjek je kadar misliti i o samoj misli, o dobroti, mudrosti, pravdi, miru. Obdaren razumom i slobodom sposoban je unaprijed gledati, predviđati i programirati. To ga izvlači iz „kaveza determinizma“ i osposobljava „pisati stranice povijesti“. Budući da je sposoban stvarati i prelaziti iz „svijeta naravi u svijet kulture“, kažemo da je civilizacija počela pojavom čovjeka. Stoga je čovjek po slobodi i razumu iznad ostalog dijela svijeta, iznad biljaka i životinja koje nemaju povijesti ni civilizacije“ rekao je nadbiskup Puljić, istaknuvši da je čovjek kadar reći „Ja mislim, osjećam i vjerujem“.

Čovjek po svojoj savjesti usvaja i podržava etičko i moralno ponašanje. „Čovjek nije samo svjesno i savjesno biće (homo rationalis i homo socialis), on je i stvaralačko biće (homo faber). Preko tehnike koju je stvorio, čovjek je u napasti da se osili i zaboravi da je i on stvorenje. Zbog toga često izabere logiku vladanja, nasilja i gospodarenja. To truje međuljudske odnose. Kršćanska zajednica, prožeta kerigmom i nadahnuta koinonijom, pozvana je svjedočiti „novi način vladanja“ u obliku zalaganja za druge, služenja, diakonije. Taj novi način suživota ili bolje reći „života za druge“ toliko je bitan za ostvarenje Kraljevstva Božjeg da postaje presudnim i važnim znakom kršćanske autentičnosti“ poručio je nadbiskup Puljić.

Čovjek kao društveno biće (homo socialis) čezne za zajedništvom i bratstvom. „Pred ovozemaljskim stvarnostima u kojima prevladava častoljublje i želja za vlašću te ograničavanje prava i slobode drugih, kršćani se osjećaju pozvanima ponuditi drugačiji način života i bivovanja – to je koinonija koja se očituje u crkvenom zajedništvu“ rekao je mons. Puljić. Crkva se „objavljuje u svijetu kao zrno Božjeg kraljevstva koje se ostvaruje u ljubavi i služenju (diakonia) te u bratskom životu i zajedništvu (koinonia), kao mjesto služenja, bratstva, životnog smisla i slavlja.

Na zamolbu učenika iz Emausa neka „ostane s njima“, Isus je odgovorio većim darom – sakramentom euharistije našao je način kako ostati u njima, pa su kasnije govorili da im je „srce gorjelo dok im je putem tumačio pisma“. Bog je uredio čovjekovo srce da gladuje za njegovom Riječju, pa On jedini može utažiti njegovu glad“ poručio je mons. Puljić, ohrabrivši prisutne da se ne umaraju moliti euharistijskom Isusu koji je čežnja naših duša, Emanuel, Bog s nama, mir i snaga naša.

Nadbiskup Puljić poželio je blagoslov obiteljima, učenicima, njihovim roditeljima, ravnateljima, učiteljima i osoblju u školama, svećenicima i katehetama koji po mandatu Crkve kao odgojitelji tumače Božju Riječ mladima.