- Drugovi, razoružajmo fašiste! - uzviknuo je Šime Lukin tog vrućeg dana, 26. srpnja 1942. na brodu kojim su fašisti vozili pobunjene Maloižane

Brod Anamarija krenuo je u utorak ujutro u 8 sati iz zadarske luke s ljudima koji su krenuli put Malog Iža na obilježavanje 80. godišnjice ustanka koji je promijenio povijest i na koji zadarski antifašisti njeguju sjećanje sve ove godine.

Mladen Lovrin, predsjednik Mjesnog odbora Mali Iž, i Miljenko Letinić, prvi čovjek zadarskih antifašista, položili su vijenac na bistu Šime Lukina u uvali Komoševa u koju je i uplovio brod, a okupljeni su tad krenuli pješke prema uvali Knež gdje je spomenik poginulim borcima i gdje je bilo centralno mjesto svečanog obilježavanja.

Svečanost  je posvećana sveopćem ustanku žitelja Malog Iža i zadarskih otoka protiv fašističkog okupatora, kao povijesni događaj iz NOB-a hrvatskog naroda i održava se pod pokroviteljstvom Zorana Milanovića, predsjednika RH  uz potporu GZ, MO Mali Iž i MO Mali Iž – Porovac.

Ustanak Maloižana  jedinstven je događaj ne samo u zadarskom, već i na širem području u tijeku Narodnooslobodilačkog rata. Masovni ustanak i napad na naoružane karabinjere na brodu Sofija od golorukih Maloižana prva je značajna oružana akcija protiv okupatora na zadarskim otocima i prva partizanska akcija na našem moru, ne računajući neke ranije oružane akcije koje su izvršene s obale na neprijateljske brodove. To je bio podvig kad se ima u vidu da se sve odigralo na brodu i otoku u neposrednoj blizini jakog okupatorskog uporišta Zadra. 

Dugogodišnja zadarska novinarka Davorka Mezić, rodom je sa Malog Iža i u nekoliko rečenica približila nam je kontekst Maloiškog ustanka.

- Maloiški ustanak se nije slučajno dogodio. Klima za iskazivanje otpora teroru je stvarana godinama ranije. Neki od povratnika iseljenika iz svijeta su donosili vijesti o borbama za slobodu i radnička prava stvarajući plodno tlo za širenje ideja socijalizma i komunizma pa su na Ižu već 1938. postojale ćelije komunističke partije, nešto kasnije i omladinske. U prosincu 1941. u prvoj grupi zadarskih otočana koji su otišli u partizane najbrojniji su bili Maloižani. Živjeli su pod okupatorskim fašističkim režimom, djeca su im u školi morala učiti i govoriti talijanski umjesto materinjeg jezika, novorođene se upisivalo pod talijanskim imenima, sloboda kretanja i uopće sloboda je bila ograničena. Znali su kako s terorom  žive i znali su kako bi željeli živjeti te da se do toga može doći samo otporom i borbom. Saznanje da će Talijani doći rekvirirati ulje pokazalo se kao prilika za otvoreni i konkretni otpor - kaže Mezić.

Pješke je do Kneža došao i 88-godišnji Stipe Mesić i kao govornik pozdravljen najvećim pljeskom, a pljeskom je pozdravljen i Budimir Lončar, iako se sa svojih 98 godina večer prije polaska ispričao dojavivši da se ne osjeća najbolje. Mesić je pozdravljen kao veliki antifašist.

- Ne može se izjednačavati Jasenovac i Bleiburg, u Jasenovcu su ubijani nevini ljudi koji nisu imali izbora, a zbog ovih na Bleiburgu koji su odbijali kapitulaciju još su dugo ginuli mnogi - kazao je Mesić.

Vijence su položili predstavnici antifašista, Grada Zadra, Zadarske županije, izaslanik predsjednika, pripadnici veterana Domovinskog rata i antifašisti „Vedra“, a izaslanika Sabora i Vlade nije bilo.

Zadarski profesor Emil Šprljan otpjevao je pjesmu "Mali Iž, Veli Iž", posvećenu upravo ovom događaju i svemu što je uslijedilo iza njega. S Ladom Šokotom i okupljenima pjevao je pjesmu "Po šumama i gorama". Voditeljica programa Marija Ivoš pročitala je emotivnu pjesmu Jose Štuline posvećenu Maloižanima u Drugom svjetskom ratu.