Stanovnica jedne stambene zgrade na Relji u Zadru, požalila se da je prije nekoliko noći čula – pucnjeve iz vatrenog oružja s nekog od balkona svoje zgrade.

"Nisu to bile niti petarde niti vatromet. Netko je usred noći pucao, najvjerojatnije iz pištolja, možda iz malokalibarske puške, ne znam točno, ali zvuk je bio od vatrenog oružja, sigurna sam. Jedan od susjeda čak je nazvao policiju, međutim ništa nisu poduzeli jer navodno nije bilo nikakvog dokaza da se pucalo iz oružja. Jutro kasnije, shvatili smo i uzrok incidenta. Netko je pucao na galebove, jer je incidentu prethodilo kričanje tih ptica iznad naše zgrade, što se stalno ponavlja u noćnim satima! Svake noći mi imamo pravi šou s dernjavom galebova koji se skupljaju u kvartu, slijeću na krovove, čupaju hranu iz smeća iz kontejnera. Kao da živite u nekoj džungli. Netko od stanara je očigledno „pukao”, probudio se usred noći i počeo pucati iz pištolja ili puške prema galebovima. Sva sreća da nitko nije stradao, mada se svašta moglo dogoditi. Nitko nakon tog incidenta ništa nije poduzeo, ali problem je i dalje ostao isti" ispričala je stanarka za Zadarski.hr koja je zamolila za anonimnost.

Da je situacija s galebovima eskalirala u Zadru pokazuje svaka ljetna noć u Zadru. Kričanje galebova u potrazi za hranom postala je stalna glazbena „kulisa” koja traje otprilike od zalaska do izlaska sunca, odnosno čitave noći. Osim što opsjedaju kontejnere, galebovi slijeću na ravne krovove zgrada, prljaju izmetom automobile, zalijeću se i međusobno tuku oko svega što sliči na hranu, ponašaju se uglavnom iritantno i mnogim su građanima postali smetnja, pa ih uspoređuju s letećim štakorima i nazivaju ih raznim drugim pogrdnim imenima.

Pa ipak, nisu životinje krive za to već – čovjek. Odlaganjem smeća na otvorenim deponijama, ljudi su zapravo privukli galebove i promijenili im životne navike jer su smeće koje ljudi proizvode u ogromnim količinama – ptice prihvatile kao izvor hrane. Nakon što su se deponije počele površinski zatrpavati nakon svakog odlaganja prikupljenog otpada, gladni su galebovi gradove „zamijenili” za deponije i nastanili ih kao nekad kamene klisure iznad mora gdje su se prirodno i nesmetano gnijezdili. Sve veći promet u lukama, sve bučnija turistička invazija, sve više otpada u kontejnerima koje neodgovorni građani ne zatvaraju za sobom, sve više smeća po ulicama i parkovima, čak i hranjenje ptica bacanjem kruha s balkona što mnogi građani rade iako je kruh poguban za te ptičje vrste – stvorili su od galebova svojevrsne gradske strvinare.

Nekadašnji simbol Dalmacije iz čuvene Oliverove pjesme „Galeb i ja” postao je vremenom predmet negodovanja, pa čak i otvorene mržnje. Pucanje s balkona na ptice koje zapravo nisu ni za što krive osim što su žive, a živjeti negdje moraju kad su protjerane iz prirodnih staništa, ekološka je i komunalna katastrofa dalmatinskih gradova i znak nereda i nebrige koji vladaju u njima.