Novinarska ekipa RTL Danas ovih je dana u Preku snimila prilog o životu na otocima. Sa sugovornicima su razgovarali tome zašto su s kopna doselili na Ugljan.

Odlična brodska i trajektna povezanost jedan je od razloga za povratak na otok, posebno u umirovljeničkim danima. Jedan od takvih otoka je Ugljan koji dnevno ima dvadesetak trajektnih i brodskih linija sa Zadrom. Na njemu se živi, a na kopnu radi.

S promjenom generacija, načina života i poslova hrvatski otoci više nisu na rubu izumiranja.

Mia radi u Turističkoj zajednici, a Ivan je ravnatelj osnovne škole u Neviđanima na Pašmanu. S troje djece iz Zadra su u Preko doselili prije pet godina.

„U grad idu baš kad moraju, kod djeda i bake, a inače im je tu prekrasno jer imaju slobodu, ali isto tako imaju i aktivnosti. Ne smatramo da smo ih zakinuli apsolutno nizašto osim što su dobili jedno prekrasno djetinjstvo na otoku“, poručila je Mia Hrabrov.

„U Zadru je sve teže i teže naći najbolje rješenje s obzirom na cijene nekretnina i tako dalje, a s druge strane ja sam otočnog porijekla“, kaže Ivan Hrabrov.

Na Ugljanu su ostali i oni koji su došli zbog posla na građevini ili u turizmu.

„Broj djece je zadnjih godina u porastu, tj. imamo oko 340 djece upisanih u školi i 98 djece u vrtiću“, izjavio je Jure Brižić (HDZ), načelnik Općine Preko.

Novo istraživanje Instituta za migracije narodnosti pokazalo je da najviše ima onih koji su u „cirkularnoj migraciji“, odnosno veći dio godine žive na otoku, a ostatak godine na kopnu.

„Neki od njih u Zagrebu ili Zadru, mnogi od njih u SAD-u, Francuskoj, Italiji i nekim drugim zemljama. Ono što je zanimljivo je da većina starijih povratnika rekla da imaju stan u Zadru kao nekakav oblik sigurnosti“, objašnjava Sanja Klempić Bogadi, iz Odsjeka za migracijska i demografska istraživanja Instituta za migracije narodnosti.

Rezultati istraživanja prezentirani na 18. međunarodnoj konferenciji Otoci svijeta održanoj u Zadru pokazuju da se najviše vraćaju umirovljenici i mladi.