Događaji

Međunarodni dan svjesnosti o trudničkoj hiperemezi

Preživjeti hiperemezu kod nas: Struko, probudi se!

Preživjeti hiperemezu kod nas: Struko, probudi se!
Dubravka Petric/PIXSELL

​Trudnice koje pate od hiperemeze, stanja koje vodi I do ekstremnog povraćanja, najčešće informacije dobivaju od stranih izvora, čitaju na forumima, Facebook grupama, no kada je riječ o medikaciji I liječenju, tada se može samo napraviti usporedba kako to ide kod nas, a kako se prakticira “vani”.

Najčešće sve ostaje upravo na onom zadnjem, čitanju. Struka kod nas nažalost ne prepoznaje još uvijek ozbijnost I posljedice ovog stanja, zatvaraju se oči i tješi se riječima “Proći će”, “Nisi jedina”, “Zato se i zove drugo stanje”. Liječenje određenim lijekovima može štetiti, kod svake bolesti, ali također i neliječenje ili ono neadekvatno i nepotpuno može ostaviti izrazito ozbiljne posljedice po život i zdravlje majke i djeteta.

Poruka žena iz Facebook grupe koju je osnovala i vodi Zadranka Josipa Zekanović je: Struko, probudi se!

Međunarodni je Dan svjesnosti o trudničkoj hiperemezi,15. svibnja diljem svijeta ovaj dan obilježavaju brojne udruge i organizacije koje se bave istraživanjem i edukacijom spomenutog stanja. 

Što je to trudnička hiperemeza? Povraćanje koje može biti praćeno mučninom ili bez, a može se javljati nekoliko puta u danu ili doseći dvoznamenkasti broj, trajati može od početka pa sve do kraja trudnoće. Ukoliko se ne pruži određena medicinska pomoć, ovo stanje može dovesti I do životne ugroze.

I Hrvatska te susjedne zemlje obilježavaju ovaj dan, a sve to objedinjeno u Facebook grupi Hyperemesis Gravidarum Support Group Croatia- Balkan, članice poručuju struci i okolini: Pružite nam boju medicinsku skrb, prepoznajte naše stanje, razumite nas!

Zadranka Josipa Zekanović, ponukana vlastitim iskustvom osnovala je ovu grupu prije skoro dvije godine u nadi da pomogne svum onim ženama koje prolaze ili su preživjele hiperemezu. Vrlo važno je naglasiti da i u postpartum stanju hiperemeza ostavlja brojne tragove, od PTSP-a do fizičkih pokazatelja.

Lijek se ne može dobiti u svakoj bolnici

Svake godine članice provode medijsku kampanju u vidu godišnjih rasprava na temu I upoznavanjem okoline na istu. Ove godine tema obiježavanja Dana svjesnosti o trudničkoj hiperemezi iz spomenute grupe je “Preživjeti hiperemezu na Balkanu”. Definitivno tretmani liječenja nisu isti kod nas kao npr u ostalim zemljama svijeta poput Sjedinjenih američkih država, Velike Britanije, Australije I slično.

Lijek koji se najčešće spominje, Zofran u Hrvatskoj je moguće dobiti samo u određenim bolnicama. Kod nas hiperemeza se tretira infuzijom (Fiziološka otopina, elektroliti, glukoza; Ringer) i određenim antiemeticima, koji nužno ne moraju biti od velike pomoći “na duge staze”, ali ih se svejedno daje trudnicama. Hidracija u vidu infuzije je jako važna, jer dehidracija, praćena malnutricijom može biti izrazito opasna. No što je sa terapijom? Najčešće se dobiva samo nekoliko vrsta antiemetika u vidu infuzije, većinom kada se završi na hospitalizaciji. Što je sa ostalim skupinama lijekova koj se daju u drugim zemljama, a koji su trajno od pomoći?

Iskustva iz prve ruke

Ove godine u sklopu obilježavanja dana, članice su odlučile podijeliti svoja iskustva te na taj način približiti okolini i struci kroz što prolazi jedna trudnica koja se iz dana u dan bori sa ovim stanjem.

Josipa Zekanović prošla je ovakvo stanje dva puta u životu i upravo to joj je dalo popticaj da pokrene nešto za sve žene koje se mogu poistovjetiti s njom i ona s njima.

- Stanje hiperemeze nužno ne treba završiti porodom, ona se jednostavno može produžiti i u postpartum peiodu, kod mene s manifestiralo u trajanju od nešto više od godine i pol nakon rođenja mlađeg sina, povraćanje svakog mjeseca nastavilo se. Određeni mirisi, predmeti, odjeća, hrana s kojom sam imala doticaj za vrijeme trudnoće jednostavno su morali biti uklonjeni, jer su me vraćali u vrijeme kada bi broj povraćanja dosegnuo po 20 ili 30 puta u danu, od prvog do zadnjeg dana trudnoće, u oba slučaja. Preživjeti dane bez jela, dok povraćaš želučanu kiselinu i krv nije nikako zabavno i onaj tko kaže proći će, nećeš se više toga sjećati, nema pojma o težini ove bolesti. Depresija, baby blues, napadaji panike, povraćanje, strah od hrane, sve to ostavlja hiperemeza, nakon poroda, kaže osnivačica grupe.

- HG dijagnozu sam dobila u šestom tjednu trudnoće, prva trudnoća u 35. godini života. Stvarno sam žilavo stvorenje i ne znajući što nas čeka se stvarno prebrzo odigralo od testa koji sam napravila do prve hospotalizacije je bilo svega par dana. Sreća je jedino što sam se bila prije same trudnoće udebljala i imala 58 kg i idealnu krvnu sliku. Od 6. do 12. tjedna trudnoće prošli smo pakao, započinje svoju priču članica grupe, Ana.

"Izgubila sam deset kilograma"

Nastavlja priču detaljno objašnjavajući kako je je tekao razvoj bolesti od prvih simptoma:

- Počelo je s jutarnjim mučninama i prešlo u odvratno stanje nazvala bih ga golom borbom za opstanak. Prvi odlazak na hitnu i odnos osoblja u smislu evo još jedne gnjecave koja je prerazmažena je prešao u hospotalizaciju od mjesec dana. Sa svojih 58. sam sam pala na 48. Sama više ne znam čime su me pumpali i me znam gdje još bilo mjesta da su me mogli bosti kako bi mi dali još koju infuziju.

Od Ringera, glukoze, 3 puta dnevno diazepam, kalij u venu (40ml vatre koja teče venama) preko reglana i ostalih gluposti od kojih nikakve koristi, ali se i dalje šibaju u nas u smislu ma profunkcionirat će. Uz svu muku kad više nisi u stanju gutljaj vode zadržati u sebi i glad ti više i ne predstavlja problem, nego žeđ koja je ubitačna, ali i dalje rigaš sve živo pa čak infuziju i vlastitu žuč, kad ti liječnica dođe izviče se na tebe da se izvoliš prestati prenemagati i kreneš jesti inače će ti prekinuti trudnoću i hraniti te sondom je očaj. Nemoć doći do toaleta kako bi zagrlila školjku po tisućiti put je grozna, a kamo li kad te suprug tako nemoćnu doslovno nosi pod tuš kako bi te otušitao jer više nemaš apsolutno u sebi ni atom snage i tako iz dana u dan. Zahvaljujući liječnici koja je bila svijetla točka odjela i uporno ulazila k meni s osmijehom i rečenicom bit će bolje, a da probamo ipak još “ovo” mi je bila ipak mala trunčica nade. Nakon čepića koje mi je propisala, a muž obišao sve ljekarne kako bi ih našao se situacija krenula popravljati. Nakon tjedana i tjedana je bilo bolje i krenulo čak po malo i s hranom. Izlaskom iz bolnice je krenulo sve u nekom boljem smjeru i stvarno malo i taj osjećaj da si trudan i da je to ipak nešto lijepo.

Međutim, njenim mukama još nije bilo kraja, ali dobila je nadu i predivnog sinčića. 

- Mučnine nisu prestale, al povraćanje se napokon smirilo. Bilo ga je još, al ni blizu kako je u ovih nekoliko tjedan hospitalizacije. Trag koji je ostavio na nas kao obitelj je bio ipak tu. Muž je nakon svakog odlaska od mene iz bolnice sjedio u autu po pol sata i plakao što sam kasnije saznala. Dolazio je svaki dan tri puta u danu. Zaprosio me u tom periodu na tako divan način, ali sam bila toliko loše da nisam ni pogledala sve te kutije i prsten koji je bio skriven u njima, nastavlja Ana svoju priču.

- Maleni je rođen carskim, na kojem sam također povraćala i uz minimalne posljedice vidljive kasnije uz apgar 10/10. Vježbice, hospitalizacija i obilasci kojekakvih liječnika su stvarno bili ok i ne toliko strašni kako su mogli biti. Mene je HG trudnoća i te kako dotukla i posljedice osjetim i dan danas. Nije sve tako strašno, a pogotovu kad vidite maleno stvorenje koje donesete na svijet, ali da je lagano i obitelji podnošljivo nije. Grupa koju imamo mi puno znači i žao mi je što ju nisam imala u bolnici dok sam bila i te kako smatram da treba biti više takvih stvari. Podrška HG trudnicama je i te kako potrebna i potrebno je svijest o tome probuditi u svim ljudima. Josipa hvala ti na svemu što činiš za nas HGovke, zaključuje Ana.

"Izgubila sam bebu u petom mjesecu trudnoće"

Teško razdoblje koje te prati u period kada bi trebala biti najveselija, no ne možeš jer ti se dan sastoji od nebrojenog povraćanja, boli, gladi, žeđi, straha I tuge osijećala je I još jedna članica grupe te je odlučila podijeliti to javno.

- HG i trombofilija, izgubljena beba u 5 mjesecu. Nikada prije nisam čula za iskustvo HG sve dok sama nisam osjetila na svojoj koži. Od 5. do 20. tjedna nisam jela, nisam mogla progutati jedan gutljaj vode. Ništa mi pomagalo nije, ni razna lagana hrana koja uglavnom ublažava jutarnju mučninu ali ne i HG,ni razni lijekovi za želudac, a ni infuzija. Tek par komadića suhog kruha dnevno sam uspjela zadržati, priča Tea koja dodaje da ju je ubrzo sustigla i depresija.

- Upala sam u depresiju, bilo je užasno teško, molila sam Boga da umrem ali moja beba se razvijala i bila potpuno zdrava. Nažalost u 20+5 se dogodilo najgore, hematomi su probili posteljicu i krenula je plodna voda. Porod je morao biti izazvan, sve je trajalo 2 dana i moja beba je postala anđeo. Zbog HG sam si govorila da bi mi bilo najteže da izgubim bebu jer je užasno teško fizički i psihički prolaziti to, na kraju se to i dogodilo. Zauvijek će biti moja voljena prva beba i zbog nje ne želim odustati, dala mi je snagu i ljubav da se podignem i budem spremna za novu HG trudnoću.

Nevjerojatna je snaga žene, majke, a beskrajna HG trudnice. Divim vam se drage žene. Čitajući svaku vašu objavu sam se tješila da nisam sama, kazala je Tea.

Grupa pruža potporu svim trudnicama, administrator i moderator nisu medicinsko osoblje, te u suradnji sa stručnjacima pokušavaju ublažiti patnju svim onim ženama koje se nose sa HGom.

Grupa jerazvila suradnju sa Centrom za reproduktivno mentalno zdravlje, na čelu sa psihologinjom Sandrom Nakić, te tu mogu potražiti stručnu psihološku pomoć. Također grupa surađuje i sa doulama, potoji I pomoć u vidu informacija od strane stomatologa (denalna higijena tijekom hiperemeze od izuzetne je važnosti za cjelokupno zdravlje, od povraćanja zubi slabe, “plivaju”, lome se, razna dentalna obojenja mogu nastupiti ukoliko se ne održava pravilna higijena usne šupljine i zubi.

Grupa je povezana I sa svjetskim organizacijama i udruženjima, te zajedničkim snagama pokušavaju osvijesiti okolinu I struku o dijagnozi Hyperemesis gravidarum na globalnoj razini.

Najnovije istraživanje pokazalo je da je uz HG povezan gen GDF15. 

Svjestske udruge I organizacije, te I ova naša mala velika grupa koja broji oko 400-njak žena sa područja Hrvatske, Srbije, Bosne I Hercegovine, Makedonije vođene su zajedničkim motom: HG nije u našim glavama već u genima.

HER (Hyperemesis Education and Research), krovna organizacija godinama informira žene i njihove obitelji o važnosti dijagnosticiranja, liječenja i svjesti o HGu, stoga na njihovoj web stranici može se naći jako puno informacija o apsolutno svemu vezanu uz trudničku hiperemezu.


Reci što misliš!