Djeca primjećuju da im roditelji rade dulje od osmosatnog radnog vremena te često svjedoče njihovim poslovnim razgovorima i obvezama kod kuće, što je povezano s percepcijom da ne provode dovoljno slobodnog vremena s njima, pokazalo je istraživanje.

UNICEF Hrvatska i Hrvatska udruga poslodavaca proveli su prvo takvo istraživanje u Hrvatskoj kojemu je cilj bio utvrditi postoji li jaz između onoga što poslodavci nude zaposlenim roditeljima ili skrbnicima i potreba djece i mladih.

Provedeno je na prigodnom, a ne na reprezentativnom uzorku djece i mladih te poduzeća, pa se ne može generalizirati, ali se vjeruje da daje relevantne uvide i ukazuje na indikativne trendove. U istraživanju je sudjelovalo 101 poduzeće te 273 djece i mladih iz svih dijelova Hrvatske. 

Djeca svjesna utjecaja radnih obveza roditelja

Rezultati su pokazali da su djeca i mladi vrlo svjesni utjecaja radnih obveza roditelja. Primjećuju kako im roditelji rade dulje od osmosatnoga radnog vremena (84 posto) te često svjedoče poslovnim razgovorima i obvezama svojih roditelja kod kuće u vrijeme koje bi trebalo posvetiti obitelji (97 posto). 

Što je prisutniji roditeljski prekovremeni rad te obavljanje poslovne komunikacije unutar obiteljskog vremena, to djeca i mladi u većoj mjeri smatraju kako roditelji za njih nemaju dovoljno vremena.

U važnim situacijama za djecu i mlade u kojima roditelji nisu imali vremena za njih ističu se emocionalni problemi (38 posto) i sportska ili školska natjecanja (31 posto).

Na pitanje imaju li tijekom tjedna neke zajedničke aktivnosti s roditeljima, gotovo polovica odgovorila je da se to događa samo ponekad, dok njih 14 posto nikada nije imalo zajedničke aktivnosti s njima poput obroka, sporta, zabave i podrške oko škole.

Samo svaki jedanaesti mladi ispitanik tvrdi da tijekom tjedna uvijek ima zajedničke aktivnosti s roditeljima, a četvrtina da ih uglavnom imaju. 

Rad od kuće preferiraju poslodavci, ali ne i djeca

Deset posto mladih ispitanika kaže da njihove majke nikada nemaju vremena za sebe i svoje potrebe, a njih više od polovice navodi da im očevi uopće nemaju slobodnog vremena za sebe ili ga imaju samo povremeno. 

Na pitanje kako bi poduzeće moglo doprinijeti ugodnijem obiteljskom životu, mladi su na prvo mjesto stavili stipendije za učenike i studente koje bi osigurala poduzeća u kojima rade roditelji (49 posto), a zatim želju da roditelji ne ostaju prekovremeno na poslu (42 posto) i da se ne moraju javljati na službene pozive i odgovarati na e-poštu dok su kod kuće (41 posto). 

Rad od kuće učestala je organizacijska praksa za koju djeca i mladi smatraju da u najmanjoj mjeri doprinosi ugodnijem obiteljskom životu zbog moguće percepcije da takav rad roditelja ne znači nužno i više kvalitetnog vremena za djecu i obitelj.

Jedino preklapanje između onoga što poslodavci nude zaposlenicima, a cijene djeca i mladi, jest u mogućnosti fleksibilnog dolaska i odlaska s radnog mjesta.

Pet najčešćih praksi prilagođenih djeci i obitelji koje nudi poslovni sektor su: klizno radno vrijeme dolaska i odlaska s posla (76 posto), novčani dar za djecu povodom božićnih blagdana (72 posto), mogućnost rada od kuće (71 posto), jednokratna pomoć za rođenje djeteta (65 posto) i plaćeni dopust za očeve prilikom rođenje djeteta tijekom kojeg primaju punu plaću (48 posto).

Poslovanje po mjeri obitelji donosi dobrobit za sve

Više od trećine anketiranih poslodavaca smatra da su sve ponuđene prednosti poslovanja po mjeri djece i obitelji važne što ukazuje na to da postoji svijest o koristima koje taj koncept ima za poslovanje. 

UNICEF je na temelju toga utvrdio najvažnije preporuke za poduzeća kojima je cilj stvaranje radnog okruženja naklonjenog zaposlenicima i njihovim obiteljima.

One podrazumijevaju stratešku poziciju poslovanja usmjerenog na djecu i obitelji, prilagođavanje praksi potrebama zaposlenika i njihovih obitelji, promicanje rodne ravnopravnosti na radnom mjestu i zaokret u percepciji roditeljskog dopusta kao isključivo majčinskog.

Također, osiguravanje pristupačne i kvalitetne skrbi o djeci, pogotovo uslijed nepovoljnog omjera broja vrtića i potrebe za njima, fleksibilni radni angažmani prilagođeni obiteljskim potrebama zaposlenika te podršku zaposlenicima kroz edukaciju.

Piše: Marina Bujan