Zanimljiv gost kojega možete slušati i zaboraviti na vrijeme, upijati riječi, biti smiren i uznemiren istodobno. Na Ćakulama u Muzeju antičkog stakla uživali smo u gostovanju Ante Mihića.

Ante Mihić, teolog, publicist, humanist i knjižničar u Salima, u razgovoru s tajnicim Matice Zadrana, Nikolinom Mojić, pokazao je da je zaista osoba za koju nema granica ni tabua. On pokriva skoro sve grane našeg društvenog i kulturnog života.

- Čovjek koji puca u drugoga, zapravo ubija samoga sebe. Mi smo gospodari svoje sudbine. Od Boga više ne molim ništa. Uzimam ono što mi daje, kazao je. Osvrnuo se i na svoj korak unatrag od svećenstva ali ostao je vjeran Bogu...do danas.

Oprost je znak da si odabrao slobodu, kazao je Mihić. Posebno danas. Osvrnuo se na naše Ja, skriveno, uspavano, omamljeno informacijama.

Kada je riječ o aktualnom pitanju Doma županije kojo bi pripao Crkvi.

- Što će Crkvi više zgrada? Što više imaš to ćeš manje BITI! Zgrade koje zjape prazne su užas - trba biti drzak. U Zadru se previše šuti, sve je simplificirano na jednost. Oni s drugačijim idejama su mlitavi. Treba se otvoriti, biti hrabar, tražiti, to je sloboda! Strah i sram valja istjerati iz svojih života!

Mihić je spoznao da postoji dilema - biti čist da bi došao do Boga. A zapravo je obrnuto. Boga imamo u sebi, što se događa u tišini.

- Tišina je moment kada Bog progovara. Molitva, kontemplacija, meditacija. Bog je već tu, potraga je nepotrebna.