Dozivala je pomoć vičući na ljude oko broda. Vrištala je na engleskom. Slovačkog se uopće nije sjećala

Misterij od početka do kraja! Pod tim je naslovom slovački portal Terajškok u utorak objavio razgovor s Danielom Adamcovom iz Trenčina čiji je pronalazak prošle godine u zabačenom dijelu otoka Krka šokirao Slovačku i Hrvatsku, a dospjela je i u brojne svjetske medije, piše RTL.

Slovakinja je pronađena dezorijentirana, ničeg se nije sjećala, govorila je samo engleski i imala je "rupu u pamćenju" od 20. kolovoza do 12. rujna prošle godine. Kao da je taj period nestao iz njezina života.

Sada je ekskluzivno za tjednik Terajšok ispričala svoju priču kako je dospjela u Hrvatsku, čega se sjeća te je li bila žrtva otmice. 

"Tražila sam posao prošle godine, ali je bilo problematično. U Slovačkoj me nitko nije htio zaposliti. Imala sam iskustva iz inozemstva, govorila sam strani jezik, ali nisam mogla pronaći posao za normalnu plaću. U lipnju 2021. slučajno sam upoznala muškarca koji mi je ponudio posao u Španjolskoj. Trebalo im je nekoliko ljudi za hotel", ispričala je Daniela koja je podigla novac iz banke da bi imala za putovanje i za život, prodala nakit. Na internetu je potražila agenciju koja pronalazi posao Slovacima u inozemstvu.

No, o kakvoj se firmi radi, ne sjeća se, sve podatke pohranila je u telefon i bilježnicu koju je izgubila.Na dan odlaska susrela se s prijateljima i čekala u stanu da dođu po nju.

"Bila sam spremna za put sa stvarima. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam", otvoreno kaže D. Adamcova. Ona nema pojma je li sišla dolje s koferima, ne zna u koji je auto ukrcala, koliko je ljudi bilo, ne zna je li zaključala vrata stana. Njezina sjećanja završavaju u noći 20. kolovoza i počinju tek u rujnu. Nema pojma što se u međuvremenu dogodilo.

"Probudila sam se noću. Nisam znala gdje sam i što se događa. Tamo je bio mrak. Zima, tresem se od zime", prisjeća se svojih horor trenutaka. Sjedila je kaže, na šiljatom kamenu, stisnuta, prekrivena velikim pokrivačem koji je bio obliven krvlju. Bila je pretučena, izudarana, krvava i, kako kaže, paralizirana. Mogla je samo djelomično pomicati ruke. Uspjela se samo malo pomaknuti tek pred jutro. Tada je saznala da je na otoku uz more. Sve što je mogla pronaći kod sebe bile su sunčane naočale koje je prepoznala i boca vode. Dozivala je pomoć vičući na ljude oko broda. Vrištala je na engleskom. Slovačkog se uopće nije sjećala. Čak ni tko je ona. Daniela Adamcova kaže da u bolnici nisu obavili važni preglede i liječili rane. Utvrdili su samo da joj ozljede nije prouzročio stranac, da je imala jak potres mozga, krv u bubrezima i nalaze u krvi zbog koje su joj bili paralizirani mišići. U to vrijeme sjetila se jedne strašne stvari.

"Sjetila sam se troje ljudi. Sjetila sam se da sam bila na većem brodu s dva muškarca i ženom. Onda se sjećam da su me odvukli na otok. Tamo je čekao još jedan muškarac. Odvukao me na taj otok. To je bilo sve čega sam se sjetila. Ali još uvijek vidim lica troje ljudi ispred sebe. Jako dobro njih se sjećam. Opisala sam ih i policiji", ispričala je za slovački tjednik Daniela Adamcova i tvrdi da se ponašanje policije prema njoj bilo promijenilo.

"Gledali su se kao da znaju o kome govorim i odjednom su izgubili interes da me slušaju", kaže D. Adamcova.

Kasnije joj je policija donijela mokri ruksak u kojem je bilo puno smeća. Pronašla je samo ključeve stana u Trenčinu koje je prepoznala. Nestali su papiri, bilježnica, novac i sve ostalo. Daniela se boji da je bila oteta.

"Vjerojatno su mislili da su me ubili jer sam na toj plaži bila pokrivena ručnikom, dekom ili nekim prekrivačem. Sve je to tako čudno. Također i činjenica da sam imala ljepilo na svim prstima. Što misliš da se dogodilo? Kad sam se vratila kući, počelo mi se vraćati sjećanje, čak i slovački. Mislim da se to moralo dogoditi ovdje u Slovačkoj. Možda to nije bila neka prava tvrtka koju sam pronašla na internetu, nego neki prevaranti. Ne razumijem gdje sam bila od 20. kolovoza do 12. rujna i što se dogodilo u međuvremenu", kaže D. Adamcova. Uvjerena je da joj je netko nanio ozljede. Ipak, slovačkoj policiji nije se obratila. Tvrdi da joj hrvatska nije uzela otiske. 

Ona sada upozorava ljude koji putuju u inozemstvo da rade ili traže posao samo s agencijama koje su vjerodostojne. 

Psihički je dobro, ali ne i fizički. Zbog stalnih zdravstvenih problema još ne može raditi, a jedina naknada koju dobiva od Zavoda za socijalno osiguranje je 120 eura. Ali ne može platiti ni stanarinu. Ne može se obratiti obitelji...