Imala je svega dvije godine kad su joj se roditelji iz Hrvatske odselili u daleku Australiju. Sada, nakon toliko godina, zauvijek je napustila ovaj daleki kontinent i za novi dom odabrala je – Zadar

Kad je 52-godišnja Julia Vlatka Predavec najavila obitelji i prijateljima da se odlučila nastaniti u Hrvatskoj, i to baš u Zadru, iako je rođena u Zagrebu, a rodbina joj živi u Samoboru, mislili su da je poludjela. No, kako nam je rekla, ona se na taj korak čvrsto odlučila, prodala je dobro uhodani posao, kuću i sve što je imala u Melbourneu i došla u Zadar.

- Bila je to ljubav na prvi pogled. Zaljubila sam se u Zadar i to je to. Svi su mislili da je u pitanju neka osoba, ali nije, zaljubila sam se u grad! – priča nam Julia Vlatka na prilično dobrom hrvatskom, iako roditelji nju ni njezine ostale braću i sestre nikad nisu učili jezik. Bez obzira na to, i na sitne nepravilnosti jer, budimo realni, naš jezik i nije jednostavan za naučiti, Julia Vlatka se sasvim dobro služi njime.

I dok brojni Hrvati pričaju svoje priče o razlozima napuštanja Hrvatske, ova odnedavno naša sugrađanka odlučila je podijeliti s nama svoju priču - o povratku. Zapravo, i nije loše porazgovarati s nekim tko je kupio kartu u jednom smjeru, ali prema Hrvatskoj, ne iz nje.

Prvi susret s Hrvatskom

Kako smo već rekli, Julia Vlatka je rođena Zagrepčanka, gdje je i živjela do svoje druge godine kada se s obitelji preselila u Melbourne. Prvi put nakon odlaska, u Hrvatsku je došla s 15 godina. Roditelji su imali plan vratiti se definitivno u Hrvatsku, obzirom da joj se majka razboljela, a tad ona ni njezine dvije sestre nisu mogle razumjeti zašto se žele vratiti.

- Došle smo s mamom, tata je ostao u Australiji gdje je sve htio prodati. Došli smo 1985. I, sjećam se, bila je zima, -25, snijeg do koljena, a ja u bijelim štiklama i mislila sam "gdje sam ja to došla". Bio mi je šok, i taj jezik kojeg nisam znala, a došle smo kod rodbine kod Samobora. Sporazumijevala sam  se s rodbinom rukama i nogama. Ali prijatelji koje sam upoznala tad i danas su mi prijatelji, to mi je  najdraže jer  to se ne događa u drugim zemljama, posebice u Australiji. Ostali smo godinu i pol, mama je bila dosta bolesna, došao je i tata, koji je nama, djeci, rekao da se vratimo u Australiju – priča nam Julia Vlatka svoju priču i nastavlja:

- No, prije toga smo otišli na more i došli u Zadar. Bili smo u apartmanu na Boriku. Ono što mi je ostalo u sjećanju je kad smo sestre i ja htjele ići u kino. Tražili smo kino Pobjeda. Nismo ga mogli naći, nema šanse. Ali čule smo zvuk iz kina jer je bilo ljeto, a nismo ga mogle naći. Na kraju smo ga uspjele naći, ali stigle smo na kraj filma, hahahaha. U Zadru smo tad ostali 10 dana. No, nakon dvije godine smo odlučili da se vratimo u Hrvatsku. Imala sam 19 godina i kupila sam dvije karte za Hrvatsku. Došle smo sestra i ja to je bilo taman pred rat, 1989. Međutim, kakav rat, nismo mi mislile o tome. Odlučile smo posjetiti sve svoje prijatelje koji su tad bili u vojsci. Putovale smo, obišle sve. Bile smo dva mjeseca i opet se vratile u Australiju.

No, ona je odlučila 1992. da će doći opet i raditi kao DJ. I to je i napravila i radila je kao DJ u jednom klubu u Privlaci jer je već uspostavila tu „magičnu“ vezu sa Zadrom.

Poslije toga u Hrvatsku i Zadar vraćala se u nekoliko navrata, i to u trenucima, kako kaže, kad se trebala pronaći na nekom svom putu. Ipak, iako je rado posjećivala rodbinu kod koje je voljela biti, tad je i dalje mislila da je Australija njezin dom i da je „down under“ život bolji. No, pokazalo se da to nije baš tako.

"Hitchcock je bio u pravu!"

Nakon toga, u Hrvatsku se nije vraćala do 2006. U međuvremenu je već bila u drugom braku koji nije bio sretan. I prigodom tog posjeta došla je u Zadar.

- Svaki put kad dođem u Zadar, tu je neka posebna energija. Propitkivala sam samu sebe što napraviti sa svojim životom i dobila sam neku hrabrost, ne znam kako bih vam opisala. Vratila sam se u Australiju i napravila velike korake u svom životu – dijeli s nama svoju priču naša sugovornica.

No, odluku da se u potpunosti preseli u Hrvatsku donijela je prošle godine kad je zbog pandemije ostala puno duže nego li je planirala jer su letovi bili otkazani.

- Šetala sam se Kalelargom i pitala sam nebo da mi da znak hoću li ostati ovdje. Kroz sat vremena sam dobila mail da mi je let otkazan! Ok, hvala, rekla sam. Kad sam priopćila odluku rodbini u Samoboru, nastalo je opće čuđenje, mislili su da imam nekog ovdje. Da, ja sam se zaljubila, ali u grad i zemlju! Namjerno nisam htjela govoriti engleski, htjela sam samo hrvatski. Ono što mi je bilo super je to što bih uvijek našla neku ulicu u Zadru za koju nisam znala. Zadar ima najljepši zalazak sunca na svijetu, Hitchcock je bio u pravu! Putovala sam svugdje po Europi, ali nigdje nema takvog zalaska sunca. Za mene nema mjesta kao što je Zadar, ima more, ima Velebit, lijepo je svijetlo. Svako jutro kad prijeđem preko mosta, stanem i gledam na desno, odmah se nasmiješim, svaki put mi zastane dah. Bila sam svugdje na obali, od Dubrovnika do Rovinja, ali nigdje mi nije ovako – ne krije Julia Vlatka svoje oduševljenje Zadrom i svojom odlukom da joj upravo Zadar bude novi dom.

Tad je, zbog pandemije, u Hrvatskoj bila od rujna do srpnja. Kad se napokon uspjela vratiti u Australiju, dočekao ju je lockdown i karantena. I to je definitivno bilo to – kraj. Prodala je svoj posao kojeg je imala 15 godina, a imala je dobro razvijen posao.

- Sad bi svi došli u Zadar, kad gledaju moje slike, hahahahaha. Kad sam rekla da ću sve prodati, mislili su da sam poludjela. Ovo je ili najbolja stvar koju sam ikad napravila ili najluđa, ali ja ću se snaći – vrlo je odlučna.

Sad je u Hrvatskoj već više od mjesec dana, povremeno odlazi kod roditelja koji sad žive u Samoboru. Ima i ponuda za posao, otkrila nam je, ali još uvijek razmišlja.  

- Sve mi se lijepo posložilo, našla sam kupca za svoj posao, za sve. Odlučila sam svoj život graditi u Zadru. Pišem i knjigu „The long way home“. Učim hrvatski online s jednom nastavnicom u Zagrebu. Mučim se, ali ne dam se. Sviđa mi se i što je sve u Dalmaciji „take it easy“, sve lagano, tako su mi rekli Dalmatinci. Onda sam i sama primijetila nakon tjedan, dva da sam zaista počela i laganije hodati po gradu. Meni je Zadar puno pomogao za samoliječenje, iako su mi ljudi govorili da mi neće biti lako. No meni nije problem, do sad sam se uvijek osjećala prihvaćeno. Uvijek sam bila ovdje kao turist, ali sad sam tu i želim živjeti tu – ustrajna je Julia Vlatka.

Ljubav prema Zadru

Inače, ima diplomu dizajnera interijera i radila je jedno vrijeme i kao stilist za sređivanje kuća koje su na prodaju. No, već se susrela i sa zahtjevnom birokracijom u našoj državi, koja joj traži „papir“, što ona pak ne razumije obzirom da ima iskustvo u poslovnom svijetu i dugo je vodila vlastiti posao.

Trenutno je u potrazi za stanom u kojem bi se smjestila, a iz Australije je dopremila i sav namještaj. Ono o čemu razmišlja je i iskoristiti novu mjeru Vlade RH „Biram Hrvatsku“, kako bi eventualno pokrenula vlastiti biznis.

No, kako god bilo, Julia Vlatka je odlučila, ljubav koju je otkrila prema Zadru jača je od bilo kakvih prepreka jer je ovdje napokon pronašla svoj unutarnji mir.

Ima nešto u tom zalasku sunca...