Jedan od četiri zadarska zaštitnika je i sv. Zoilo čiji se blagdan obilježava na današnji dan, 16. prosinca

Sveti Zoilo je bio svećenik u Akvileji. Živio je skromno i bio osobito poznat po djelima milosrđa. Umro je na glasu svetosti pa se u Akvileji brzo proširio njegov kult štovanja. Zoilove moći skupa s moćima sv. Krševana stigle su u Zadar u 7. stoljeću, kad je započelo pokrštenje Hrvata. U Zadru se sveti Zoilo častio kao zaštitnik siromašnih, malenih i oboljelih.

Rekogniciju svetih ostataka Zoila izvršio je 18. lipnja 2020. g. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru prof. dr. Mario Šlaus, upravitelj Antropološkog centra HAZU-a, o čemu je podnio i izvješće Ordinarijatu Zadarske nadbiskupije.

Nakon obavljene rekognicije, nadbiskup Želimir Puljić odredio je da se odvoji dio Zoilove relikvije za čašćenje u kapelici sv. Zoila koja se nalazi u sklopu župne crkve bl. Alojzija Stepinca, uz glavnu lađu crkve.

Na starom prijepisu jednog martirologija iz 1596. g. piše: „Zoilo je bio svećenik iz Akvileje koji je pokopao tijelo mučenika Krševana i mnogih drugih koji su trpjeli zbog svoje vjere i Krista“. Po tom je činu u teškom vremenu progona prvih kršćana u doba Dioklecijana bio odjelotvoritelj djela milosrđa, mrtva pokopati.

Zoilo je živio kao ponizni pokornik u kolibi u močvarnom kraju kod Akvileje. Umro je na glasu svetosti i pokopan je u crkvi u Akvileji gdje se brzo proširio njegov kult. Nakon provale Huna i razaranja tog grada 452. g., Zoilove moći su prenesene u biskupiju Udine gdje je bio čašćen 6. veljače, odakle se štovanje bilo proširilo u Istru a i danas se štuje u sjevernoj Italiji.

Zoilo je bio zaštitnik siromašnog stanovništva Zadra, zvali su se varošani, živjeli su u središtu grada unutar bedema. Bio je zaštitnik malenih i obespravljenih, u vremenu epidemija i teškoća za običnog čovjeka.