Jednom je rekao da žene za njim viču: 'Ćiro pederu!', ali ga vole. Kaže i to da je uvijek imao hendikep da nije mogao biti sa ženom ako je ne voli

Da su ljudi s godinama sve bolesniji, pogotovo ljudi stariji od 80, to je svima nama racionalno jasno. Ali ne kad je u pitanju Ćiro Blažević. Kad je nekidan objavio da mu se rak vratio, da je metastazirao, da mu je dijagnoza teška, a svi su reagirali kao da su čuli da im je bolestan tata, piše RTL.

Čovjek je toliko jedinstven, toliko originalan, da mu, kao Madonni, ne treba ni ime ni prezime. Ćiro je dovoljno. On je i treneri i psiholog i motivator i stand up komičar, i društveni kroničar. Uvijek nasmijan, uvijek dobre volje, čak i sada, kada mu nije lako. Za RTL Direkt ispričao je neke stvari koje javnost nikada nije čula.

"Danas imam filozofiju koja se nametnula, da odlazim. Želio bi da mi vjerujete da sam se pomirio s tim ma koliko bilo teško. Svi viču, bori se Ćiro, a ja odem na pregled i stalno neke nove metastaze. Ja ću se nastaviti boriti“, ispričao je Ćiro.

Kava i Ćiro - bez te dvije stvari gotovo da nema jutra u centru Zagreba. Ovih je dana, kaže, poprilično umoran, ali...

"Ja gledam utakmicu u Splitu i boli me i moram uzeti pilulu i prije nego je uzmem, mi zabijemo gol, zabijaju Rusi, Kunem se na majku Katu, mene više ništa ne boli“, kroz smijeh kaže.

Nema toga što nogomet ne liječi kaže, ne zovu ga tata bezveze - biti strog i pravedan- to je recept svake utakmice.

"Ovo je isto rat, ali viteški, nitko ne gine. Vaše kolege su ginuli da bi vi igrali. I sad ti nemoj ginuti, ma ginuti ćeš nema druge“, i dalje je nasmijan.

Nogomet ga je kod raje, kaže, i koštao.

"Ja sam godinama bio Ćiro pederu, ali nisu oni imali svijest da sam ja to uzeo kao kompliment. Pa to su umjetnici, glazbenici... Evo me, tu sam, peder. I meni sad to fali“, šali se Ćiro.

Uvijek tražen, uvijek dostupan, tema uvijek na pretek. Pa smo zato za njega pripremili što bi rekao Robert Knjaz, naramak brzopoteznih.

"Ja jesam Dinamovac, ali biram prvu bijelu... Žene, nogomet, politika“, odgovara Ćiro svojim redoslijedom.

Sa suprugom Zdenkom, u braku je 60 godina, imaju troje djece i petero unučadi. I ovo je najvažniji životni savjet koji im je dao.

"Kažu zdravlje je najvažnije na svijetu, ali Ćiro kaže ne. Novac je, pare su. Šta kad dođeš u godine gdje ti trebaju pare, a to nisi ništa postigao. I onda si nesretan starac“, kaže.

Ćiro nit je starac nit je nesretan, nismo prošli ni 50 metara, omiljenog trenera opet svi pozdravljaju, zaustavljaju.

"Sad ću vam priznati, ja sam bio sa vrlo malo žena. Imam muški hendikep, ne mogu biti sa ženom ako je ne volim. Kaže ja ševio, ma šta sam ševio“, šali se, a odgovara i da je te mudrosti pokušao prenijeti na nogometaše, iako ga, kaže, baš i nisu slušali.

Malo se ovih dana kreće, umor je velik, no s ekipom Direkta stao je na dozu kestena. Ozdraviti će, kaže, uskoro.

"Ja raju volim i teško mi je registrirati njihov izražaj žaljenja prema Ćiri“, iskren je.

Svi već znaju da je deset puta osvajao nogometne naslove, da je romantičar u duši i da je svojedobno bio član HDZ-a, ali o karizmatičnom Ćiri ovo možda ne znaju svi. Na pitanje voli li više janjetinu ili varivo od povrća odgovara:

"Ni jedno ni drugo. Pita, pita od tikve.“

Omiljeni film mu je 'Doktor Živago', a kada gleda televiziju – najčešće gleda RTL. Lada Marinović pitala ga je da se izjasni i o 'teškom' pitanju, da odabere između Tuđmana i Milanovića, a Ćiro odgovara u svom stilu:

"Tuđmanom se ne može nitko komparirati. To je najsavršeniji čovjek“, odgovara i baca se na sljedeće pitanje - Tuđman ili Plenković. „Mladi Tuđman, jednom sam rekao, što je Tuđman u ratu, Plenković je u miru.“

"Merkelica imponira i sve žene, kao Margaret Thatcher“, tako je komentirao pitanje o omiljenoj ženi na političkoj sceni.

Najdraža mu je nogometna pobjeda iz 82.-e kada je Dinamo osvojio Prvenstvo Jugoslavije. I dok se rado sjeća pobjede, Jugoslaviju, kaže, treba zaboravit.

"Gledam šta ima jugo nostalgičara u Saboru, pa ja ne mogu zaspati“, komentira usput, a zatim se osvrnuo i na predsjednika.

"Čujte, izabrao je jedan stil koji je njegov, vjerodostojan je sebi i raja ga puši i voli. Plenkoviću ne može nitko otežavati posao, on je iznad tih stvari“, stava je.

I kaže da se rijetko tko može mjeriti s prvim predsjednikom, osim…

"Ja kažem žena, Kolinda Grabar Kitarović“, kaže, a na sljedeće pitanje da odabere između nje i Tuđmana odgovara da je to „komparacija smiješna za čovjeka koji ima uvid.“

Nije se Franjo miješao u njegov posao, ali ga je zato, kaže, jednom dobro istukao.

"Šuti kad sam rekao da je Pašalić p..... istukao doslovce. Da se ne ponovi. Dobro sam shvatio, hodao sam ulicom i derao se nije Pašalić p....“, eto.

Mesić je napravio grešku s detuđmanizacijom, znao je da je Stipe predsjednik u prolazu. I mi smo prošli zagrebačku špicu, a onda dobili priliku koju dosad nije imao nitko - otići kod Ćire doma. Svi stanovi u centru Zagreba su mu na ponos, kaže, od Travnika i siromaštva, do Švicarske, Kine, velikog rada i žrtve, do najboljeg grada.

"Danas volim Zagreb iz puno razloga. Zagreb je jedna čaršija, ali svjetska. Jako sam ponosan na grad i na sebe da sam došao u ovu mogućnost da kupim stan gdje Zagreb gledam iz lijepe perspektive“, priča.

I nismo mi bezveze ovdje došli, kaže Ćiro, vrijeme je da se zna i vidi kako nadimak trener svih trenera nije dobio tek tako. A uspjeh 98.-e nije bio samo brončani.

"Do sada je nikad nikome nisam pokazao. Počašćeni smo. Evo, UEFA. Da, piše choaches choach. Jeste. Ako ikada itko sumnja... Da, bio sam treći na svijetu, ali prvi trener. Svi su se pitali kako je Francuska prva, a treći dobio. Pa je komisija rekla da se ruka trenera najviše vidjela na ekipi Hrvatske“, kaže Ćiro.

S 87 godina u nogama, kaže, ponosan je na sve što je postigao. I u to mu zazvoni mobitel.

"Jebem ti telefon više, da me bar mačka neka zove, a ono sve pederi“, rečenica je koju citiramo od čovjeka koji uvijek bira smijeh ispred tuge i moli da tako i ostane.

"Ako moram otići, nemojte žaliti, realizirao sam mladenačke snove. Nemojte me nitko žaliti nego samo lijepa sjećanja. Recite, bilo je lijepo, fino je živio, nek je i on otišao. Svi su njegovi vršnjaci već otišli“, poručuje.

Teško je pojmiti oslabljenog Ćiru, ali njegov duh ne posustaje.