Prof. Marko Vučetić u kolumni za Autograf pojašnjava zašto se cijepio, te zašto ne misli ništa dobro o Stožeru - djeluje mu kao politički virus.

''... Mi sada, u Hrvatskoj i svijetu, metodom histerije prilazimo drugom ljudskom biću i određujemo mjeru njegove ljudskosti. Naša histerija nosi zloćudni karakter koji od drugih traži da se očituju pripadaju li ili ne pripadaju svijetu naših konačnih i apsolutnih istina koje je rodila upravo histerija. Takve istine, naravno, nisu prave istine, one su istine o histeriji.

Histerija rađa masu i održava se u masi, masa je njezina snaga. Sam virus, ma koliko opasan i poguban bio, ne čini i ne stvara toliki problem kao histerija. Virus je medicinski problem i jedino i isključivo medicina može izaći na kraj s virusom.

S virusom histerije je drugi problem. S njime, ako ga se tolerira i pred njim uzmiče, nije moguće izaći na kraj.

Konkretno, kada je riječ o virusu COVID-19, medicina i rastuće medicinsko znanje će s njime izaći na kraj. U to nema sumnje. Iako sadašnje medicinske spoznaje nisu na onoj razini na kojoj će biti buduće medicinske spoznaje o ovom virusu, u sadašnjim medicinskim spoznajama, i iz tih spoznaja proizašlim rješenjima, treba tražiti jedini legitiman i učinkovit odgovor na probleme koje sada uzrokuje koronavirus.

Medicinsko znanje raste i usavršava se. Zbog toga uvijek koristim medicinska rješenja za zdravstvene probleme. I to sadašnja rješenja. Upravo zato, u svakom trenutku svoje sadašnjosti, koristim sadašnja medicinska znanja i medicinska rješenja za sve zdravstvene probleme.

Koronavirus ne predstavlja izuzetak. Cijepio sam se i cijepit ću se, u svojoj sadašnjosti i sa sadašnjim cjepivima. Oni koji spoznaje o koronavirusu crpe iz okultnih ili teško locirajućih izvora, kao što je to njihova fantazija i dosluh s nedefiniranim duhovnim silama, pribjeći će histeriji.

Oni koji zdravo sumnjaju, neće pribjeći histeriji nego će odgoditi konzumiranje medicinskih rješenja sve dok ona ne budu na onoj razini na kojoj bi oni htjeli da bude.

Dakle, ljudi su različiti, imaju različite stavove, različite motivacije i različite izvore spoznaja o svijetu.

Mi, i bez nekih velikih analiza, ne živimo iste egzistencijalne priče. Mi se, samo pukim slučajem, nalazimo u istoj povijesnoj epohi, ali je ne tumačimo na isti način.

Ne krijem da me zanima kako izgleda lice histerije i slabost mase koja se prikazuje kao snaga. Masa se rasipa po ulici i traži očitovanje. Ona ne nastupa kao sugovornica, njoj sugovornici ne trebaju. Ona ne traži i ne nudi istinu, nego dogmatizira urotničku slutnju o kraju svijeta, baš kao što dogmatizira i vlastitu ulogu da se herojski bori protiv kraja toga svijeta.

Masi je to jedina, konačna i apsolutna istina koja donosi konačni sud o pojedinačnoj egzistenciji. Masa, u ovim našim prisilno i samim time neiskreno kristijaniziranim okolnostima, nastupa kao pomahnitalo božanstvo koje svijetu donosi mač, a ne mir.

Ne čudi stoga što se na neartikuliranim prosvjedima protiv mjera donesenih od strane Stožera sve češće pojavljuju svećenici, redovnice, redovnici i vjeroučitelji koji Boga ne promatraju kao milostivo i za čovjeka zainteresirano biće, nego kao osvetnički, metafizički virus s nebesa koji se obračunava s neistomišljenicima na zemlji.

Ne mislim ništa dobro o Stožeru, to je isto tako jedno metafizičko tijelo koje u političke svrhe zlorabi medicinske spoznaje, Stožer često djeluje kao politički virus...''

Cijela kolumna na LINKU