Fizički obračun na Krugama koji je nekidan završio smrtnim ishodom pokazuje kako svaka netrpeljivost lako može završiti kao mržnja a mržnja kao ubojstvo.

Pješaci i biciklisti oduvijek su bili dva suprotstavljena prometna klana bez obzira na to što su i biciklisti ponekad pješaci a pješaci ponekad biciklisti. Ali nervoza i netrpeljivost koju jedni u drugima mogu izazvati na ulici kao da postaje sve veća, piše RTL.

A fizički obračun na zagrebačkim Krugama koji je nekidan završio smrtnim ishodom samo pokazuje kako svaka netrpeljivost lako može završiti kao mržnja a mržnja kao ubojstvo.

Ali za tu netrpeljivost od koje sve počinje nisu krivi ni pješaci ni biciklisti. Nego vlasti koje potiču biciklizam ondje gdje za njega nema uvjeta i prometna pravila koja su napisana tako da ih svatko tumači ovako i onako. Pješaci i biciklisti, jedni tik do drugih. To je svakodnevna situacija na Krugama, pa i prekjučer ujutro. Mjesto sukoba biciklista i pješaka, koji je završio kobno za pješaka, ustvari izgleda ovako. Ovo je biciklističko-pješačka staza na kojoj uopće nije naznačeno gdje bi se trebali kretati biciklisti, a gdje pješaci.

I tog su nedostatka na ovom, ali i brojnim drugim mjestima u glavnom gradu svjesni i jedni i drugi.

"Vrlo često kad ja prolazim u vrijeme pauze naletim na nekog biciklista koji me jedva zaobiđe. Ako ste starija osoba, manje ste pokretni i sve", priča Doriana, Zagreb.

Na upit je li vam pada na pamet neko bolje rješenje odgovara: "Osobno bicikl vozim samo po Jarunu, baš zato što od svog kvarta Maksimira nemam nekakvu biciklističku stazu ni traku".

"Ne treba ići u sukobe, treba biti tolerantan s poštovanjem, ako nema oznake onda je pješak u prednosti. Ne smiješ juriti, ne smiješ divljati, ako lijepo zamoliš, onda nema greške", smatra Duško, Zagreb.

Nije greška ni da biciklističkih staza posljednjih godina ima više nego ikad prije, ali to ne znači da su u cijelosti legalne i u skladu s Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi.

"Biciklistička infrastruktura, staze koje se rade po Zagrebu zadnjih godina su u principu malo boje po nogostupima koji su prvenstveno zamišljeni za kretanje pješaka. Dodavanjem biciklista dodatno se sužuje prostor pješacima, svađe i okršaji su tu neizbježni", poručuje Ivan Nemet, Sindikat biciklista.

Nova vlast u gradu i novi gradonačelnik koji biciklom ide na posao u kampanji su najavljivali obnovu postojećih staza, pa i izgradnju mreže biciklističkih magistrala. I imaju jasan smjer kojim žele ići.

"Svakako da biciklisti, jer bicikl je vozilo, dijele promet s automobilima, a ne s pješacima. Ono što sad ovdje vidimo je jedno od rješenja, ali kompletni Donji grad ima ograničen prostor. Ne možete srušiti zgradu staru 200 godina, ali možete s nogostupa maknuti i parkirane automobile i bicikle, da dijele promet s vozilima", priča Darinka Jug, Gradski ured za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša.

Baš to je trend u cijeloj Europi, gdje se iz središta gradova miču automobili. Tako je recimo Ljubljana u posljednjih desetak godina u potpunosti preoblikovala centar i namijenila ga isključivo pješacima i biciklistima, s dovoljno prostora i za jedne i za druge. I Pariz planira dogodine zatvoriti cijeli centar za automobile. A recimo Rijeka, treći grad po veličini u Hrvatskoj, u ovom trenutku još nema ni metra biciklističkih. staza.

"Snalazimo se kako god možemo", kaže Igor, Rijeka. A onda su i na Korzu biciklisti prisiljeni voziti se među pješacima. Kako bi suživot biciklista i pješaka bio bolji, stručnjaci kao ključnu stvar ističu - edukaciju.

"Nažalost, u Hrvatskoj nemamo kontinuirano obrazovanje pješaka, vi kao pješak ne morate poznavati niti jedan prometni propis, a ne morate to niti kao biciklist. A poznavanje prometnih propisa je zalog da ćete se ipak bolje ponašati u prometu", smatra Rajko Horvat, Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu.

Suživot je, dakle, moguć, a dok se ne otvore biciklističke magistrale i staze uklone s nogostupa, i bicikliste i pješake trebalo bi kontinuirano učiti ponašanju u prometu, kulturi i toleranciji.