Iako tek ima šest godina, Lea Kajtazi vodi tešku bitku. Prije godinu i pol oboljela je od tumora očnih živaca. Nalazi se točno između oka i mozga, a vid joj se ne popravlja već godinu dana. Inače, Lea je treće dijete od njih petero u obitelji Kajtazi, a njezino liječenje nije moguće u Zadru gdje žive.

Zato svakog utorka navečer, a ponekad i češće, hrabra Lea putuje s roditeljima za Zagrebu u Institut za tumore, doznala je i istražila novinarka emisije Labirint HRT-a.

„Non stop radno, non stop radno, iz noćne smjene na put. Nema stajanja nikako. Teško je, teško – to je ipak preko 700 kilometara gore-dolje, u bilo koje doba, tako da nije to kad ćemo krenuti i kad ćemo se vratiti. To je problem, tu dođeš, ostaneš do tri, ako nije nešto u redu, onda do 7 ili 8. Radi nje moram tu ostati, a posao tamo kaos, pozivi. Tako je bilo i ovdje, ako bi se ona razboljela, ja tu ostajem na odjelu s njom tri-četiri dana i odmah van ne možeš raditi“, priča njezin otac Mark.

„Autocesta, hrana djetetu, još put nazad, moramo se stisnuti kako-tako. Ja cijeli dan nisam jela, ali nema veze što se tiče mene, ja sam odrasla osoba i mogu trpjeti. Bitno mi je da ona ima“, kaže Nikolina njezina majka.

Jedno vrijeme živjeli su u Zagrebu, kako ne bi morali toliko putovati, no život u metropoli jednostavno im je bio preskup.

„Šest tisuća kuna plaćali smo stan, pa režije, pa polog 3000 kuna. Imali smo stan koji smo plaćali, ali smo morali odseliti. Nismo mogli naći drugi, sedmeročlana smo obitelj, imamo puno djece – neće nas nitko tako da smo se vratili u Zadar“, kažu Leini roditelji.

Zbog putovanje, djeca izostaju iz škole svake srijede, dodaju.

„Nema tko biti u Zadru s njima. Ja moram doći s malom tu u Zagreb, neće bez mene, bude s tatom, ali traži i mene. A i često pratim temperaturu njezinu da se ne bi nešto poremetilo dok on vozi. Znalo se dogoditi da poslije terapije dijete dobije temperaturu“, priča Nikolina.

Iako gotovo uopće ne vidi na lijevo oko i prima lijekove koji se teško podnose, Lea samo želi da bude kao i sva druga djeca čim izađe iz bolnice. Ova obitelj za pomoć se obraćala pokojnom gradonačelniku Zagreba, Milanu Bandiću.

„Tražili smo prije dvije godine od države da dodijeli socijalni stan i odbijen jer se sve rješava preko veze. Škola u Dubravi preko učiteljice moje djece je pokrenula da nam pomognu, da se nađe smještaj, ali ništa. Zagrebački Caritas htio nam je dati kontejner, ali nismo imali parcelu na kojem ima struja i voda. Tako da je opet ispalo da nemamo gdje, opet ništa od toga . Gazdarica je samo čekala dan kad ćemo napustiti stan“, pričaju roditelji.

Ni auto koji Mark vozi nije u najboljem stanju. Ova sedmeročlana obitelj moli za pomoć, kako bi barem olakšali liječenju malenoj Lei.

„Nadam se boljem životu, sad što će biti – samo dragi Bog zna“, zaključuje Nikolina.

Više na HRT-u.