Jedna od reformskih mjera NPOO-a je i unaprjeđenje mirovinskog sustava kroz povećanje adekvatnosti mirovina, uz naglasak na redefiniranju modela obiteljske mirovine, povećanju najniže i mirovine iz II. stupa te produljenju radnog vijeka, no više je pozornosti trebalo posvetiti mjerama kojima bi se povećala motiviranost i mogućnost starijih radnika da dulje ostanu na tržištu rada, ističu iz IJF-a.

“Hrvatski Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) 2021.-2026., koji je nedavno odobrilo Vijeće Europske unije, kao jednu od reformskih mjera sadrži i unaprjeđenje mirovinskog sustava kroz povećanje adekvatnosti mirovina. Naglasak je na redefiniranju modela obiteljske mirovine, povećanju najniže mirovine i mirovine iz II. mirovinskog stupa te produljenju radnog vijeka. Iako su u Planu oporavka otvorene važne teme mirovinskog sustava, više je pozornosti trebalo posvetiti mjerama kojima bi se povećala motiviranost i mogućnost starijih radnika da dulje ostanu na tržištu rada”, navodi Marijana Bađun s Instituta za javne financije (IJF) u analizi “Mirovinski sustav u Planu oporavka i otpornosti”, uz napomenu kako je najavljeno i osnivanje radne skupine za analizu mirovinskog sustava.

Podsjeća i kako je u Planu oporavka spomenuto da je hrvatski mirovinski sustav dugoročno financijski održiv – njegov udio u BDP-u past će s 10,2 posto u 2019. na 9,5 posto u 2070. – ali je u istom razdoblju stopa rizika od siromaštva starijih osoba u Hrvatskoj znatno viša od prosjeka EU-a (30,1 posto naspram 16,5 posto u 2019.). K tome još treba dodati kako je stopa bruto zamjene (udio bruto mirovine u bruto plaći pri umirovljenju) u Hrvatskoj 2019. bila 32,5 posto, dok je prosjek EU-a bio 46,2 posto, a do 2070. će, prema projekcijama Europske komisije, pasti na 22,8 posto u Hrvatskoj i 37,5 posto na razini EU-a.

Bađun se osvrće i na predložene mjere po pojedinim područjima – produljenje radnog vijeka, obiteljske mirovine i najnižu mirovinu te II. mirovinski stup.

Podsjeća da se izmjenama radnog zakonodavstva o prestanku radnog odnosa zbog navršene životne dobi (65 godina života i 15 godina radnog staža, ako se radnik i poslodavac ne dogovore drugačije), u Planu oporavka želi poticati dulji ostanak u svijetu rada i samim time povećati mirovine.

Istovremeno će se mijenjati i povezane propise, primjerice odredbu Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koja poslodavcu u cijelosti nameće pokrivanje troškova bolovanja za radnika koji je već ispunio uvjete za starosnu mirovinu. U dogovoru sa socijalnim partnerima predlaže se i izmjena instituta otpremnine na koju radnik ima pravo u slučaju otkaza ugovora o radu od strane poslodavca, ali ta odredba, zamjećuje Bađun, nije detaljnije pojašnjena.

Cilj je, dodaje, i suzbijanje neprijavljenog rada, odnosno neplaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje.

Produljiti radni vijek izrazito je teško

“U Planu oporavka fokus je stavljen na radnike koji imaju uvjete za starosnu mirovinu i žele nastaviti raditi, no zapravo se ne predlaže ništa kako bi se dobna skupina od 55 do 64 godine zadržala na tržištu rada do 65. godine. Porast stope zaposlenosti osoba u toj dobnoj skupini vrlo je važan za Hrvatsku budući da je prema Eurostatu po tom pokazatelju Hrvatska pri dnu Europske unije (45,5 posto naspram prosjeka EU-a od 59,8 posto u 2020.)”, ističe Bađun.

Podsjeća i na podatak iz Izvješća o starenju stanovništva, prema kojemu je prosječna efektivna dob izlaska s tržišta rada u Hrvatskoj 2019. iznosila 62 godine, a u EU 63,8. Samo je u Estoniji, Italiji i Švedskoj dob izlaska bila iznad 65 godina, u Sloveniji je bila jednaka kao u Hrvatskoj, a niža je bila jedino u Luksemburgu i Slovačkoj.

“Produljiti radni vijek izrazito je teško, ne samo u Hrvatskoj, i zahtijeva puno više napora od izmjene radnog zakonodavstva, pa i tehničkih promjena mirovinskog sustava. Prijedlog podizanja dobne granice za umirovljenje na 67 godina naišao je na oštro protivljenje te se u Planu oporavka ni ne spominje. No, radni se vijek može produljiti i na druge načine. Istraživanje za Hrvatsku pokazalo je kako su ranijem umirovljenju skloniji zaposlenici koji su slabije obrazovani, lošijeg zdravlja, imaju nisku kvalitetu života ili rade u privatnom sektoru, što vjerojatno odražava radne uvjete. Ni u jednom od tih područja Hrvatska ne stoji dobro te je zbog toga potreban cjelovit pristup s mnogo mjera koje bi starije radnike potaknule da ostanu na tržištu rada te, također, povećale želju poslodavaca da ih zadrže”, ističe Bađun.

Redefiniranje modela obiteljske mirovine

Podsjeća i kako se izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju planira redefinirati model obiteljske mirovine, a kriteriji i parametri novog modela trebali bi biti poznati u prosincu 2021. nakon što bude provedena analiza (radna skupina počela je s radom u veljači ove godine).

“Cilj je povećati socijalnu sigurnost na način da se omogući korištenje dijela mirovine preminulog bračnog/izvanbračnog druga uz osobnu mirovinu, a u obzir bi se uzela i starosna dob bračnog/izvanbračnog druga. Tako zbrojene mirovine ograničile bi se do nekog iznosa i ta je mjera usmjerena isključivo na korisnike s nižim mirovinskim primanjima. Također se predlaže promjena mirovinskog faktora kod izračuna visine obiteljske mirovine, čime bi prosječni iznos obiteljske mirovine bio od 10 posto do 15 posto veći (oko 320 kuna u početnoj godini primjene), a udio obiteljske mirovine u prosječnoj neto plaći porastao bi s oko 35 posto na 40 posto”, navodi Bađun.

Istaknuto je kako bi se na taj način trebao omogućiti “pravedniji” način izračuna mirovine.

Bađun pritom podsjeća kako je prosječna obiteljska mirovina za korisnike prema Zakonu o mirovinskom osiguranju u lipnju 2021. iznosila 2.096 kuna, a trenutno postoji 18 skupina korisnika mirovina koji su pravo ostvarili prema posebnim propisima.

“Ako se već spominje pojam ‘pravednosti’, vrijedi istaknuti kako je prosječna obiteljska mirovina za kategoriju zastupnika u Hrvatskom saboru, članove Vlade, suce Ustavnog suda i glavnog državnog revizora iznosila 8.223 kuna, dok je prosječna obiteljska mirovina za redovite članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti bila 7.176 kuna. Podrazumijeva se kako izmjena mirovinskih propisa za te kategorije ne bi trebala krenuti od obiteljskih mirovina, ali ovo je prilika za još jedno isticanje upornog odbijanja svake dosadašnje vlasti da revidira posebne propise u mirovinskom sustavu. Čak i ako financijski učinak takvih promjena ne bi bio velik, simbolički bi bio izuzetan”, smatra Bađun.

Podsjeća kako je Planom oporavka predviđeno i povećanje iznosa mirovina za korisnike najnižih mirovina u skladu s gospodarskim mogućnostima. Od 1. siječnja 2023. trebale bi porasti za 1,5 posto te još 1,5 posto od 1. siječnja 2025.

U lipnju 2021. bilo je 270.359 korisnika najniže mirovine koja je prosječno iznosila 1.738 kuna, a to je bilo za 619 kuna više od prosječne mirovine određene na temelju mirovinskog staža i ostvarenih plaća tih korisnika, navodi se u osvrtu, uz napomenu kako bi zakonske izmjene kojima će se povećati najniža i obiteljska mirovina trebale stupiti na snagu do kraja prvog tromjesečja 2023.

II. stup – snažnije uključivanje u infrastrukturne projekte i veća ulaganja u poduzeća u vlasništvu države

Bađun podsjeća i kako je u Planu oporavka navedeno da II. mirovinski stup ostvaruje “solidne rezultate” – bez dodatnog objašnjenja.

Stoga se predlaže “snažnije uključivanje mirovinskih fondova u infrastrukturne projekte te veća ulaganja u poduzeća u vlasništvu Hrvatske”. Osim viših prinosa fondova, očekuje se “kvalitetnije korporativno upravljanje, disperzija rizika i povećanje efikasnosti trgovačkih društava u djelomičnom ili većinskom državnom vlasništvu”. Obvezni mirovinski fondovi (OMF) već sada mogu ulagati u infrastrukturne projekte na području Hrvatske, ali preduvjet je da Vlada odredi projekt kao infrastrukturni, što dosad nije učinjeno, napominje Bađun.

Podsjeća i kako je u Planu oporavka najavljeno da će se nakon provođenja postupka javne nabave na međunarodnom tržištu angažirati neovisni stručnjaci koji će izraditi stručnu studiju o isplativosti ulaganja OMF-ova u tvrtke u vlasništvu Hrvatske u kojima je pokrenuta ili planirana privatizacija. Ta studija predstavlja “znatan trošak mjere” koji je za sve aktivnosti vezane uz mirovinski sustav u Planu oporavka procijenjen na 22,66 milijuna kuna. Do kraja prvog tromjesečja 2024. trebao bi biti donesen zaključak Vlade o prihvaćanju izvješća o provedenim analizama isplativosti ulaganja OMF-ova.

U Planu oporavka podsjeća se i kako je u Nacionalnoj razvojnoj strategiji 2020.-2030. predviđeno razmatranje povećanja stope doprinosa za II. stup “ovisno o fiskalnim kapacitetima, nakon što tržište kapitala ojača i stanje u državnom proračunu postane povoljnije”.

Hrvatski mirovinski sustav poput kronično oboljelog pacijenta

“Zaključno, čini se kako je hrvatski mirovinski sustav poput kronično oboljelog pacijenta. Analiziramo ga, svađamo se koja je terapija bolja i međusobno se optužujemo, interveniramo, a njemu nikako da se popravi stanje. Stalno isprobavamo nove lijekove, a većina ima ozbiljne nuspojave i slabe učinke. Čudimo se što je tako bolestan ne priznajući da mu su mu dani zadaci koje nije mogao niti trebao ispuniti. Ima li uopće nade? Možda bismo se morali pomiriti s time da mu možemo ublažiti simptome, ali ga nikada nećemo izliječiti? No, čak i s takvim smanjenim očekivanjima ipak bi mu trebalo pružiti najbolje moguće ‘liječenje’.

U kontekstu Plana oporavka i otpornosti, čini se kako bi veći naglasak trebao biti na starijim osobama i tržištu rada, zdravlju zaposlenih, kontinuiranom stručnom usavršavanju, uvjetima rada i razlikama u očekivanom trajanju života među radnicima. Osim toga, ozbiljno bi trebalo pristupiti pitanjima transparentnosti i pravednosti mirovinskog sustava”, zaključuje Bađun.