Na području dvaju parkova prirode u Zadarskoj županiji izvode se i pripremaju atraktivni arhitektonski projekti koji bi posebnost tih zaštićenih prirodnih cjelina trebali približiti posjetiteljima i turistima u skladu s principima održivog razvoja.

Riječ je o jednom projektu na području PP Velebit te dva projekta na području PP Telašćica na Dugom otoku.

Sva tri projekta dio su megaprojekta u našim nacionalnim parkovima i parkovima prirode za koji je EU osigurao 380 milijuna kuna, a provode se ili su provedeni pod nazivom "Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u nacionalnim parkovima i parkovima prirode".

Cilj projekta je modernizacija posjetiteljske infrastrukture kako bi se ostvario doprinos održivom društveno-gospodarskom razvoju na lokalnoj/regionalnoj razini. Specifični cilj je povećanje privlačnosti i obrazovnog kapaciteta te uspostava boljeg upravljanja posjetiteljima.

Glavnu riječ ovaj put nismo htjeli dati političarima ili ravnateljima parkova, nego arhitektima, autorima ovih atraktivnih rješenja.

INTERPRETACIJSKO-EDUKACIJSKI CENTAR GRPAŠĆAK – DUGI OTOK

Arhitekt Nikola Šimunić iz zagrebačkog biroa Gradit glavni je projektant posjetiteljskog centra Grpašćak na Dugom otoku, smještenog neposredno iznad znamenitih klifova, strmih Stena, kako Dugootočani zovu taj prirodni fenomen na južnoj strani otoka. Intervencija na Grpašćaku je zapravo obnova i rekonstrukcija postojećih ostataka austrijske utvrde. Završetak radova produljen je do kraja godine. Ukupna vrijednost projekta je 25,2 milijuna kuna, ukupni prihvatljivi troškovi su 15,5 milijuna kuna, a od toga 85 posto, ili 13,2 milijuna kuna, osigurano je iz EU fondova.

– Detaljni projektni zadatak bio je definiran prostornim planom posebnih obilježja Parka prirode Telašćica, no zbog specifičnosti lokacije i zahtjevnosti tražene rekonstrukcije bilo je potrebno dodatno surađivati s nadležnim tijelima pri Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, tj. Hrvatskim zavodom za prostorni razvoj, Konzervatorskim odijelom u Zadru i Ministarstvom zaštite okoliša i prirode, što prije svega govori o zahtjevnosti i kompleksnosti same rekonstrukcije tvrđave.

Izvorni izgled tvrđave Grpašćak datira iz 1911. godine, kada je izgrađena kao vojna utvrda Austro-Ugarske Monarhije i služila je isključivo kao vojna izvidnica austrougarske ratne mornarice. Tvrđava je godinama bila korištena kao vojna utvrda, te je kroz to vrijeme poprimala manje dorade, dogradnje i rekonstrukcije unutarnjih objekata. U novije doba utvrdu je koristila Hrvatska vojska koja ju je prepustila Parku prirode Telašćica. Prostornim planom definirana rekonstrukcija se prvenstveno temeljila na strogom zadržavanju postojećih objekata uz njihovu vanjsku i unutarnju obnovu, te uređenja dvorišta tvrđave. Predviđena je mogućnost obnavljanja, tj. pretvaranja tih prostora u sljedeće sadržaje: prezentacijski/multimedijalni centar, informativni ​centar, suvenirnicu, sanitarni čvor, pomoćnu zgradu sa spremištem, terasu, vidikovac, ugostiteljski objekt. Prostor dvorišta je također bio jasno definiran kao prostor za park sa stolovima, klupama i boćalištem.

Što vam je bio najveći izazov?

– S obzirom na lokaciju Tvrđave, koja se nalazi na najvišoj točki Parka, na 161 metar nadmorske visine, gdje pogled "puca" na sve četiri strane svijeta i moguće je vidjeti impresivne vizure fenomena Parka prirode Telašćica – jezero Telašćica, takozvane Stene Dugoga otoka koje se uzdižu do 200 metara nad morem i spuštaju u dubinu od 90 metara, te slano jezero Mir, najveći izazov kao projektanti smo vidjeli u rekonstrukciji i nadogradnji građevine Vidikovac koja se nalazi na tom najvišem dijelu. Kako postojeće stanje Vidikovca nije u potpunosti moglo "zadovoljiti" planiranu namjenu, otvorila se mogućnost izgradnje gornjeg dijela građevine kao posebnog akcenta – suvremene interpolacije i interpretacije u oblikovanju tog prostora. Možemo reći da nam je građevina Vidikovca zbog namjene, pozicije i oblikovanja, gdje četiri prekrižena konzolna kraka dugačka i do 11 metara prkose visinama i vjetrovima, bila poseban izazov.

Koje ste materijale koristili?

– Tvrđavom i njezinim građevinama prevladava kameno ziđe i kamena obloga kao izvorni autohtoni materijal, te je on i u novom oblikovanju zadržan kao osnovni materijal. Armirano-betonski dijelovi potpornih zidova, vanjskih podnih obloga i stepenica zadržani su kao materijal koji se veže na dogradnje i rekonstrukcije koje je tvrđava doživljavala tijekom svoje povijesti. Novi materijal kojim smo htjeli obilježiti novo vrijeme tvrđave je obloga od korodiranog čeličnog lima, tzv. cortena. Cortenom smo obložili građevinu Vidikovca i suvenirnice, te smo elemente poput "škura" centralne zgrade i ulaznog panela kod oružarnice također obložili istim kako bi taj novi materijal što skladnije integrirali u postojeći ambijent.

U kojoj je fazi građevinska izvedba projekta?

– Gradnja, tj. rekonstrukcija posjetiteljsko-interpretacijskog centra Grpašćak je u završnoj fazi. Dodatno je potrebno urediti unutrašnjost građevina tvrđave, za što su zasebne projekte izradili projektanti i dizajneri iz tvrtke Muze, Clinica Studio, Revolucija dizajna i Šesnić&Turković.

ZNANSTVENO-EDUKATIVNI KOMPLEKS UVALA MIR – PP TELAŠĆICA, DUGI OTOK

Projekt znanstveno-edukativno-turističkog kompleksa MIR/PEACE, u uvali Mir u PP Telašćica, potpisuju SODAarhitekti, odnosno projekt tim Vedran Jukić, Nikica Kronja, Jure Čudina i Matija Sedak. Krajobrazno uređenje izradio je Marko Stošić iz Studia Kappo, a za zelenu gradnju zadužen je Hrvoje Kvasnička iz Bricmore. Idejno rješenje izrađeno je 2019. godine, no projekti je još u fazi izrade i trenutno nije poznat rok završetka. Kompleks se inače prostire na 15 hektara i dosad je osvojio nekoliko međunarodnih nagrada i priznanja.

Kako ste riješili projekt, uvažavajući specifičnost lokacije i činjenicu da intervenirate u područje pod posebnom zaštitom?

– Uvala Mir nalazi se u Parku prirode Telašćica. Najveća je i najljepša prirodna luka Jadrana koja s obližnjim klifovima i slanim jezerom privlači više od 100 tisuća posjetitelja godišnje. Infrastruktura za prihvat tolikog broja gostiju nije adekvatna. Problemi se odnose na nedostatak privezišta za izletničke brodove, nemogućnost sigurnog, kontroliranog iskrcaja i ukrcaja te uređenje i opremanje rive i drugih potrebnih sadržaja. Ideja projekta je da se novom gradnjom intervenira gotovo isključivo u postojeće izgrađene zone rušenjem i zamjenom dotrajalih zgrada. Intervencije omogućuju bolje funkcioniranje prostora.

Što je bilo posebno zahtjevno na projektu?

– Najveći izazov u ovakvim projektima je u sprječavaju negativnog utjecaja velikog broja posjetitelja na zaštićenu prirodu. Površina obuhvata je oko 15 hektara, a površina samog zahvata oko 2500 metara četvornih koja uključuje rivu, edukativnu stazu i znanstveno-edukativno-turistički kompleks. Novo rješenje rive cjelovitim oblikovanjem obuhvaća potez od iskrcaja do ukrcaja na brodove, a privezište turističkih brodova s prihvatom posjetitelja riješeno je neinvazivno – pontonima. Edukativna staza koja povezuje uvalu sa slanim jezerom riješena je minimalnim intervencijama. Uz slano jezero projektirani su edukacijski trg i sanitarni čvorovi koji čine jedine građevine izvan izgrađenih struktura. Predlaže se i rješenje rekonstrukcije tradicionalnih građevina unutar obuhvata u svrhu etno-suvenirnica.

Primarni dio znanstveno-edukativno-turističkog kompleksa sastoji se od glavne zgrade s pristupnim trgom i malim amfiteatrom za razne aktivnosti. Iza glavne zgrade, umjesto postojećih trošnih bungalova, predviđa se znanstveni kamp, oblikovan kao skupina gusto postavljenih smještajnih jedinica kojima se želi stvoriti dojam ambijenta tradicionalnog mediteranskog mjesta.

Simulacije izgledaju izuzetno atraktivno, koje ​materijale mislite koristiti?

– Korišteni su i tradicionalni i suvremeni materijali. Tradicionalni materijali poput kamenog suhozida i grube vapnene žbuke upotrijebljeni su kako bi se formirala poveznica s lokalnim kontekstom i tradicijom, a suvremeni kako bi se povezalo s vremenom u kojem nove građevine nastaju, te kako bi se ostvarili novi prostorni doživljaji koji tradicionalnim materijalima ne bi bili mogući. Tako je, na primjer, relativno velik volumen glavne zgrade dematerijaliziran oblogom u reflektirajućem staklu koja odražava ljepotu prirode u kojoj se nalazi.

Tko je još surađivao na projektu?

– Osim uske suradnje sa samim službama Parka prirode Telašćica, surađivali smo i sa stručnjacima iz raznih područja – Markom Sošićem (Studio KAPPO) na krajobraznom rješenju i Hrvojem Kvasničkom (Bricmore) na primjeni rješenja zelene gradnje, s obzirom na to da je u ovom projektu bila izrazito bitna primjena načela održive gradnje – kažu SODAarhitekti koji su prije ovog projekta imali nekoliko sličnih iskustava u malo drugačijim kontekstima. Kao prostorni nastavak spomenika parkovne arhitekture Parka Angiolina koncipirali smo projekt rekonstrukcije, dogradnje i pokretnog natkrivanja Ljetne pozornice u Opatiji, sudjelovali na urbanističko-arhitektonskom natječaju za glavni ulaz Nacionalnog parka Krka...