Imaju svoju pilu, čavle, napravili su kućicu u krošnji i ljuljačku. Donijeli su improviziranu policu gdje su poslagali stripove i knjige, tu je i vreća za smeće... Dica s Vošte i njihova ''baza'' - kako se snalazi ekipica koja treba vlastiti prostor?

Kada čujete da su mladi uspavani tehnologijom i samo čekaju na gotova rješenja, jednom ludom pričom sa zadarske Vošte pokušat ću vam dokazati suprotno.

Ova mlada ekipa, ponajviše 11-godišnjaka, pohađa OŠ Šime Budinića. Poznaju se iz dvorišta, betonske oaze, većina ih živi ''ulaz do ulaza'' u ulici Josipa bana Jelačića. Nedostaje im mjesto za igru, druženje, guštanje. Jako im fali prostor. Nedavno su ga pronašli u jednom od zapuštenih kantuna u kvartu, na bivšem boćalištu.

Susjedi možda neće biti blagonakloni prema ekipi koja je prvo skvotala jednu od slavne ''tri garaže'', a sada i ovaj djelić.

Imaju svoju pilu, čavle, napravili su kućicu u krošnji i ljuljačku. Donijeli su improviziranu policu gdje su poslagali stripove i knjige, tu je i vreća za smeće - ne razbacuju ga okolo!

Šale se i kažu mi - mi smo budući zadarski građevinari i arhitekti! Ljeto je dugo i žele ispuniti vrijeme...

Gledaju na mobitel, kažu da dolaze tek iza 16 sati jer poštuju kućni red. Gledam ih ...i slušam... i ne vjerujem, čini mi se kao da sam se katapultirala u ...osamdesete?

Koliko će trajati ova njihova BAZA kako su je prozvali, a sami su nabavili ''namještaj'' s otpada i kažu da ga na Vošti nije bilo teško pronaći jer se stalno preuređuju stanovi, ostaje za vidjeti. 

Srce mi je ko kuća. Ili kao...''baza''