Na svetkovinu Duhova, u nedjelju 23. svibnja, svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Za vrijeme mise nadbiskup je podijelio sakrament potvrde krizmanicima katedralne župe sv. Stošije i zadarske župe sv. Šime.

„Crkvi i narodu potrebni su ljudi obdareni Božjim duhovskim darovima“ poručio je mons. Puljić, rekavši da je to veliki i svečani dan za krizmanike, jer će primiti darove Duha Svetoga. „To je i veliki dan u liturgiji Crkve. To je rođendan Crkve. Uzlazeći na nebo, Isus je obećao svojim učenicima da će im poslati Duha Svetoga, rekavši: ‘Neću vas ostaviti same’. I izvršio je to obećanje koje slavimo na svetkovinu Duhova“ naglasio je nadbiskup.

Duh Sveti pohađa krizmanike osobno, obdaruje ih svojim darovima i Duh svjedoči da je s nama. „Onako kako je Isus obećao: ‘Bit’ ću s vama do svršetka svijeta’. Kakva radost i milost, da se nikad ne smijemo i ne možemo osjećati samima, jer Duh Gospodnji je s nama“ poručio je mons. Puljić.

Ti su krizmanici prva generacija u Zadarskoj nadbiskupiji koja se za potvrdu pripremala proučavajući novi katehetski priručnik ‘Potvrđeni za život u punini – prva godina priprave kandidata za slavlje svete Potvrde’ urednice dr. s. Marijane Mohorić. Po tom su priručniku „na jednostavan način razmišljali o velikoj tajni koju nam je Bog darovao po Duhu Svetome“ rekao je mons. Puljić.

Udžbenik čiji su autori 12 zadarskih vjeroučitelja podijeljen je u tri dijela. Prvi dio je ‘Pozvani na život’. „Život nam je darovan, život je Božji dar. Život je svet. Kako je lijepo biti u službi, da ljudi osjete da smo pokraj njih, da smo dobri kolege, dobri roditelji, djeca. Primili smo život na dar. Drugo poglavlje je ‘Pozvani na zajedništvo’. Duh Sveti je stvaratelj zajedništva. Važno je biti zahvalan za život, važno je otkriti zajedništvo koje nam Duh Sveti dariva. Kako je važno u ovom vremenu biti svjedok onoga što ste primili. Treće poglavlje označava što trebate biti. Darovima Duha Svetoga pozvani ste kršćanski živjeti, pozvani ste biti živi članovi Crkve, svjedočiti, kako je u evanđelju Isus rekao apostolima: ‘Doći će Duh Sveti da svjedočite za mene’. Pozvani ste biti ustrajni u svjedočanstvu“ rekao je mons. Puljić u obraćanju krizmanicima.

U navještaju Lukinog evanđelja nabraja se dvanaest naroda okupljenih u dan silaska Duha Svetoga u Jeruzalemu. Došli su sa svih strana svijeta pohoditi hram, iskazati čast Jahvi, Bogu koji je prisutan u svetom gradu Jeruzalemu. „Odjedanput vjetar, buka, rastrčaše se. Makar su bili stranci i nisu se međusobno razumjeli jer su govorili različitim jezicima, tada su se svi razumjeli. Osobito su razumjeli apostole koji su govorili o tom velikom otajstvu Božje dobrote, Božje nazočnosti i Duha Svetoga. Spomenom 12 naroda pisac pokazuje univerzalnost Katoličke Crkve. Katolička Crkva nije ni hrvatska, ni njemačka, ni talijanska, nego sveopća. A narodi sudjeluju u njoj na svoj prepoznatljiv način i svojim svjedočanstvom daju ono što je Isus tražio od svojih apostola. Uzlazeći na nebo, Isus je rekao svojim učenicima: ‘Pođite po svem svijetu. Idite, naučavajte i učinite sve ljude mojim učenicima’“ rekao je mons. Puljić.

Taj poticaj znači poučavati kako poštivati i čuvati Božje zapovijedi. „Kako bismo ostali povezani s Gospodinom, trebamo čuvati deset Božjih zapovijedi koje je Mojsije donio narodu urezane u pločama. Te zapovijedi pokazuju kako trebamo poštivati i Boga ljubiti nadasve. Bog nas je stvorio, iz ništa nas je pozvao u život. Drugi dio Božjih zapovijedi odnosi se na bližnjega. Zato Isus kaže da su sve zapovijedi sažete u ‘Ljubi Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe’. Te dvije zapovijedi čine križ – jedna greda ide prema nebu, označujući zapovijedi koje se odnose na Boga. Greda koja ide vodoravno odnosi se na bližnjega. To je naš križ. Križ nije samo patnja, nego utjelovljenje zapovijedi. Što više utjelovljujemo zapovijedi u našem životu, više smo kršćani, više smo prepoznatljivi kao Isusovi učenici. Treba pokazati kako su te dvije zapovijedi dio našeg života, da nas i drugi po njima prepoznaju“ istaknuo je mons. Puljić.

Govoreći o važnosti vjere u životu i potrebi svjedočenja, na što je Isus pozvao učenike, nadbiskup je podsjetio na progone prvih kršćana u prvim stoljećima Crkve. „Nisu smjeli javno ispovijedati vjeru pa su se sakrivali, tako su nastale katakombe, ispod zemlje. Okupljali su se po obiteljima skrivajući se, da nitko ne zna, teško je bilo ako ih uhvate. Jednom prigodom su ih uhvatili u Bitiniji na sjeveru Afrike i pozvali na odgovornost. Pitali su kršćane: ‘Jeste li vi znali što je car odredio, da ne smijete to činiti? Može se poštivati samo vjera koju je car odredio, nema te vaše kršćanske vjere, Isusa, samo carstvo’. Jedan je odgovorio: ‘Možete nas ubiti, zatvoriti, kazniti, ali mi bez Krista ne možemo. Mi bez euharistije ne možemo, mi smo Crkva. Mi smo nastavak Isusova života na zemlji’. To Duh Sveti čini! To je snaga koju daje, da smo odvažni svjedočiti u nemogućim i teškim vremenima. U vremenu demokracije neće se radi toga ići u zatvor, ali ima drugih pritisaka i drugih zavodljivih snaga kojima se treba oduprijeti. A ne možemo se oduprijeti vlastitim silama, nego samo snagom Duha Svetoga, onim što nam Crkva daje“ poručio je mons. Puljić.      

Tijekom propovijedi nadbiskup je postavio tri pitanja na koje su odgovorili troje krizmanika, Patrik Matijević, Mare Mitrović i Marta Karavida. Nabrojili su Božje zapovijedi, sedam darova Duhova Svetoga i sedam sakramenata.

„Krizmanici su primili darove Duha Svetoga kako bi bili sposobni obdržavati Božje zapovijedi i dati svjedočanstvo koje je Isus tražio od nas. Bez božanstva Duha ne možemo ništa. Duh Sveti nam je potreban, njegovi darovi, kako bismo bili jaki i kako bismo mogli dati svjedočanstvo. Duh Sveti djeluje u Crkvi kao posvetitelj. Gospodin je darovao svojoj Crkvi sedam svetih sakramenta da nam budu popudbina na našem putu. Kao što su darovi Duha Svetoga snaga da možemo svjedočiti, sakramenti su naša hrana“ naglasio je nadbiskup.

„Dok je Isus bio na zemlji poglavar Crkve, lako je bilo upravljati Crkvom, apostolima koje je imao oko sebe. No kad je otišao s ovoga svijeta, vlast je prenio svojim vidljivim namjesnicima, papi i biskupima. Ta nevidljiva snaga vodi Crkvu iznutra. Crkva nema vojske ni policije. Namjesnici na ovoj zemlji nisu oboružani ničim ovozemaljskim, ne plaše ljude zatvorima i represivnim mjerama. Sredstva upravljanja su duhovna: pouka, poticaj, savjet i opomena. Koja bi to zemaljska država mogla funkcionirati kada bi ovisila samo o savjesti ili dobroj volji svojih podložnika? A u Crkvi već dvije tisuće godina postoji kakav takav red, usprkos nereda i pokušaja da se i izvana i iznutra Crkvu uništi. Zar se tu ne osjeća prst Božji i snaga Duha Svetoga“ poručio je mons. Puljić, rekavši da su u Himnu Duhu Svetome „prekrasne riječi liturgije koje pokazuju realnost naše ranjenosti i naše ranjivosti, ali i realnost Božje snage kojoj dugujemo ono što učinimo dobro u ovom svijetu“.

Nadbiskup je upozorio na nedostatak Božjeg duha „ako sveti čin krizme pretvorimo u nešto nezdravo, u nezdravo natjecanje tko će se ljepše obući, tko će skupiti više darova i novčanih priloga, tko će više potrošiti i imati gostiju na raskošnoj večeri. Trenutne mjere čine da budemo skromniji, ali trebali bismo i u normalnim uvjetima biti skromni, ne pretjerivati. Treba se razveseliti, okupiti, ali zar nismo pretjerali u tome? Zaboravili smo da su umjerenost i skromnost ljudska i kršćanska vrednota koju smo isključili iz našeg kršćanskog života. Crkva zagovara skromnost i ne odobrava nerazumne troškove i provode koje se čine u prigodama krštenja, krizme, pričesti i ređenja, mladih misa, zavjetovanja i sprovoda. Nekad prevlada taj ovozemaljski element. Šteta je da smo zaboravili na krepost umjerenosti i primjerenosti. Pretjeranost odvodi od bitnih stvari o kojima nas je Isus poučavao“ poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je naveo znakove po kojima se prepoznaje ima li osoba Božjeg duha u sebi: „Ako voliš Isusa jer si ga otkrio kao svoga prijatelja bez kojega ne možeš, ako častiš njegovu majku Mariju i njeguješ duh molitve. Ako vratimo molitvu u naše obitelji, u naš privatni život, sve drugo će biti slatko. Duh od svijeta, sekularizam koji nas nagriza u Crkvi i izvan Crkve stavlja na prvo mjesto neke vrednote bez kojih se može. Ali bez molitve ne možemo biti dobri kršćani. Krizmanici, pomozite svojim roditeljima. Zaboravili su što je bitno za obitelj – da se pomolite zajedno prije jela, uvečer, nađite vremena za Sveto Pismo, pročitajte dio, unesite duhovnost u svoju obitelj. Pogledajte jedno drugome u oči. Pomozite sebi i roditeljima da se stvori takav duhovni kutak u vašoj obitelji. Onda će Duh Sveti zaista imati posla i obdarit će vas još jače da rastete u duhovnosti“ potaknuo je mons. Puljić krizmanike.       

Znakovi duha Božjega su čitanje Svetog Pisma i opsluživanje zapovijedi Crkve, poslušnost u kući, pobožnost u crkvi, pozornost u školi, pristojnost, u vjeri poniznost, slušanje roditelja i svih koji nam žele dobro, djela milosrđa, ne činiti djela kojima sramotimo sebe i kuću; kad su riječi istinite i dobronamjerne, kad se čovjek pokorava Bogu, kad voli i sluša Crkvu, poštuje Božje i crkvene zakone. „Duh Sveti ti pomaže da sve to budeš i tako činiš. Tada je Duh Gospodnji na tebi, on te pomazuje i šalje biti njegovim vjerovjesnikom i svjedokom. Neka te po takvom putu vodi Duh Sveti. Krizmaniče, upoznaj svoje dostojanstvo“ poručio je mons. Puljić mladima.

Krizma je prigoda da se roditelji, kumovi, rodbina i prijatelji krizmanika sjete svoje krizme, rekao je nadbiskup te su svi obnovili krsne obveze, „zahvalni što smo pripadnici jedne Crkve i dionici istih darova. Želimo se učvrstiti u toj vjeri, zahvaliti Bogu za njegove duhovske darove“ potaknuo je mons. Puljić.

U ime krizmanika, nadbiskupa je prigodnim riječima na početku mise pozdravio Lovro Opačak. Izrazio je nadu da ta generacija neće biti poput drugih mladih koji se nakon krizme udaljuju iz Crkve i zahvalio svima koji ih prate na putu vjere.