Danas će se održati sjednica Županijske skupštine Zadarske županije. Na dnevnom redu su i odluke o dodjeli godišnjih nagrada i nagrade za životno djelo .

S obzirom da se prošle godine zbog pandemije nije održao postupak dodjele ove će se godine dodijeliti nagrade za 2019. i 2020. godinu. Tako je ove godine iznimmno, predoloženo da se nagrada za životno djelo dodijeli trojici zaslužnih Zadrana, i to posthumno Željku Katuši i Ivici Matešiću Jeremiji, te profesoru Pavlu Pavuši Vežiću. Predloženo je i po 10 godišnjih nagrada za ostvarenja u 2019. i 2020. godini. 

Nagrada Zadarske županije za životno djelo dodjeljuje se:
a) Željku Katuši (posthumno)
za postignuća koja je ostvario na području poljoprivrede, vinogradarstva i vinarstva,
b) Ivici Matešiću Jeremiji (posthumno)
za postignuća koja je ostvario na području kulture, umjetnosti i ostalim područjima
društvenog života, posebno za promicanje istine i vrijednosti Domovinskog rata,
c) prof. dr. sc. Pavlu Pavuši Vežiću
za postignuća koja je ostvario na području znanosti, obrazovanja, kulture, umjetnosti,
prostornog i urbanističkog uređenja te zaštite spomenika kulture.

ŽELJKO KATUŠA, posthumno

Predlagatelji: - Udruga vinograda i vinara Nadin - grupa građana iz Benkovca - Gordana Dragun, voditeljica Službe u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede, Područna jedinica Zadar Područje za koje se prijedlog podnosi: poljoprivreda (vinogradarstvo i vinarstvo)

Iz obrazloženja predlagatelja Udruge vinograda i vinara Nadin: Željko Katuša rođen je 8. lipnja 1963. godine u mjestu Medviđa. Nakon njegovog rođenja s obitelji se seli u Šopot, gdje provodi djetinjstvo, a osnovnu i srednju školu završava u Benkovcu. Upisuje studij u Zagrebu, na Agronomskom fakultetu, smjer VVV, gdje je bio najbolji student svoje generacije. Kao diplomirani inženjer agronomije karijeru je započeo u PK Zadar na radnom mjestu tehnologa u vinogradarskoj proizvodnji. Nepune dvije godine potom uključuje se dragovoljno u Domovinski rat, te sudjeluje u obrani na benkovačkom području. Bio je na dužnosti zapovjednika voda i zamjenika zapovjednika satnije, te je ranjen 1991. godine. Godine 1992. prekida bolovanje i počinje raditi kao komercijalist u Plodinama. Iako, narušenog zdravlja nakon ranjavanja, sudjeluje u oslobodilačkoj Oluji, a potom od 1995. do 2003. godine radi u Badelovoj vinariji Benkovac kao tehnolog, tehnički direktor i predsjednik uprave. Tijekom njegovog rada u Vinariji započeli su istražni radovi za sadnju 100 hektara vinograda na kršu u Korlatu. Katuša je bio i prvi pročelnik za poljoprivredu Zadarske županije u razdoblju od 2003. do 2009. godine. Pod njegovim vodstvom realizirani su brojni projekti među kojima i sustav za navodnjavanje Baštica u vrijednosti od 25 milijuna kuna. Podignut je rasadnik Piket gdje su povrćari dobili kvalitetne presadnice što je bila garancija za kvalitetnu povrćarsku proizvodnju. Ništa manje važno nije niti sufinanciranje nabavke sadnica voća, vinove loze i maslina uz pomoć jedinica lokalne samouprave što je rezultiralo obnovom voćarstva, vinogradarstva i maslinarstva nakon Domovinskog rata. Dao je nemjerljiv doprinos razvoju vinogradarstva u Ravnim kotarima, jedan je od organizatora Vinfesta u Benkovcu, a dobio je i priznanje „Stjepan Bulić“ za životni doprinos unapređenju vinogradarstva. Bio je i gradonačelnik Benkovca u periodu od 2009. do 2010. godine. Svojim nesebičnim angažmanom dao je značajan doprinos u razvoju sporta kroz HNK Velebit Benkovac kao dugogodišnji predsjednik. Željko Katuša bio je oženjen i otac petero djece. Iznenada je preminuo 10. ožujka 2019. godine. Postignuća: - najbolji student generacije - nagrada „Stjepan Bulić“ za životni doprinos unaprjeđenju vinogradarstva Iz obrazloženja predlagatelja grupe građana iz Benkovca: Željko Katuša s majkom Andrijanom i 3 sestre, zbog teškog i oskudnog života u Bukovici, u ranim dječačkim danima preseljava u Šopot dok je otac Budimir radio u Austriji. Željko je Osnovnu školu pohađao u Benkovcu od rujna 1970. do lipnja 1978. godine. Srednju školu (Gimnaziju) također pohađa u Benkovcu od 1978. do 1982. godine. Cijelo svoje školovanje pohađao je s odličnim uspjehom. Fakultet poljoprivrednih znanosti u Zagrebu upisuje 1983. godine te u lipnju 1988. godine stječe zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede - voćar - vinogradar - vinar (VII stupanj). Kao najbolji student svoje generacije dobitnik je „Dekanove nagrade“. Diplomski rad obranio je kod prof. dr. sc. Nikole Miroševića na temu: „Komparativne prednosti između autohtone sorte Plavina i introducirane sorte Grenache.“ Željko se nakon završenog studija vraća u svoj zavičaj. Kao diplomirani inženjer agronomije svoju radnu karijeru je započeo u PK Zadar kao tehnolog u vinogradarskoj proizvodnji. Nepune dvije godine nakon prvog zaposlenja dragovoljno se uključio u Domovinski rat. Dana 3. studenoga 1991. godine Željko je ranjen kod mjesta Budak na dužnosti zapovjednika voda i zamjenika zapovjednika satnije. Godine 1992. svojevoljno prekida bolovanje i počinje raditi kao komercijalist u Plodinama Zadar gdje radi do 1995. godine. Iako narušenog zdravlja nakon ranjavanja, sudjeluje u oslobodilačkoj akciji „Oluja“. Po završetku Domovinskog rata zapošljava se u Badelu 1862 Zagreb - Vinarija Benkovac kao tehnolog, a potom tehnički direktor te rukovoditelj, gdje radi do 2003. godine. Tijekom svog rada u Vinariji Benkovac započeli su istražni radovi za sadnju 100 hektara vinograda na kršu u Korlatu gdje je danas zasađeno 550 000 loznih cjepova od kojih se proizvode vrhunska vina. Godine 2003. Željko postaje najprije pomoćnik pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu u Zadarskoj županiji te potom i pročelnik. U tom periodu realizirani su brojni programi. Najvažniji projekt koji je realiziran za Željkovog mandata zasigurno je sustav za navodnjavanje Baštice u vrijednosti od 25 milijuna kuna. Ništa manje važno nije niti sufinanciranje nabavke sadnica voća, vinove loze, maslina uz pomoć jedinica lokalne samouprave što je rezultiralo obnovom voćarstva, vinogradarstva i maslinarstva nakon Domovinskog rata. U istom periodu također je organizirana proizvodnja presadnica povrća u rasadniku „Piket“ u Zemuniku Donjem uz sufinanciranje Zadarske županije, jedinica lokalne samouprave i poljoprivrednika. Godine 2009. Željko Katuša na izborima za gradonačelnika Grada Benkovca, s najvećim dobivenim brojem glasova od uvođenja neposrednog izbora za gradonačelnika, pobjeđuje i postaje gradonačelnikom Grada Benkovca. Nažalost, zbog narušenog zdravlja i u stresnoj dužnosničkoj ulozi, te po vlastitoj procjeni da ne može dati doprinos kakav bi želio, Željko podnosi ostavku na dužnost gradonačelnika Grada Benkovca. Nakon višemjesečnog bolovanja Željko se u listopadu 2010. godine vraća u Grad Benkovac kao pročelnik Upravnog odjela za gospodarstvo i društvene djelatnosti gdje ostaje do svog, nažalost, preranog odlaska. Između ostalog, Željko je bio i predsjednik Upravnog vijeća Agencije za ruralni razvoj Zadarske županije, predsjednik HNK „Velebit“ Benkovac te jedan od organizatora Vinfesta Benkovac koja je danas jedna od najprepoznatljivijih vinskih manifestacija ovog kraja a i šire. Željko Katuša dao je nemjerljiv doprinos razvoju vinogradarstva u Ravnim Kotarima u posljednjih 20 godina. Od kraja kojeg nije bilo na vinskoj karti, ravnokotarska vina postala su prepoznatljiva ne samo na lokalnom području već u cijeloj Hrvatskoj, a tražena su i izvan granica Republike Hrvatske. Za životni doprinos unaprjeđenju vinogradarstva, prije dvije godine, Željko je dobio priznanje „Stjepan Bulić“, kojom prilikom je rekao: „Ovo priznanje posvećujem i dijelim sa svim vinogradarima i vinarima Ravnih kotara koji su nas svojim uspjesima sve učinili ponosnim. „ Sve gore navedeno je izniman i bogat životni put za jednog čovjeka. No, ono što je ipak najvažnije i najveće bogatstvo Željkovog života je njegova obitelj na koju je bio iznimno ponosan, supruga Marina i 4 sina Šime, Josip, Zvonimir i Ivan te njegova mezimica kćer Katarina. Željko Katuša bio je pošten, vrijedan, sposoban čovjek. Iznad svega bio je čovjek humanist koji je imao razumijevanje i suosjećanje za svakoga. Uz prijedlog je priložen popis osobnih i kolektivnih priznanja i novinski članci. Iz obrazloženja predlagateljice Gordane Dragun, voditeljice Službe u Upravi za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede, Područne jedinice Zadar Kolega Željko Katuša završio je Agronomski fakultet u Zagrebu kao najbolji student generacije, a kao tehnolog započeo je s radom u PK Zadru u vinogradarskoj proizvodnji na objektu Nadin. Radeći zajedno u njemu se od prvog kontakta prepoznao vizionar koji je ulijevao prije svega ljubav prema zemlji i težaku. Uključuje se u obranu Domovine kao dragovoljac i 3.11.1991.godine kod mjesta Budak biva ranjen. Nakon vojno redarstvene akcije Oluja radi u Badelovoj vinariji Benkovac kao tehnolog i tehnički direktor. Sudjeluje u istražnim radovima za sadnju vinove loze na kršu na lokaciji Korlat. Potom postaje prvi pročelnik za poljoprivredu Zadarske županije. Vizionarski pogled na poljoprivredu omogućio mu je realizaciju mnogih projekata koji su trajno obilježili ove prostore. Aktivno se uključuje 2004.godine u Vladin projekt Operativnih programa podizanja trajnih nasada i zajedno s Poljoprivredno savjetodavnom službom organizira edukacije i provedbu podizanja novih vinograda, maslinika i voćnjaka kako bi do ulaska u EU imali dostatno ulja, vina i raznih voćnih vrsta. U tom projektu, Željko Katuša kao član sudjelovao je odgovorno i stručno. Nakon što su se podigli brojni višegodišnji nasadi uz subvenciju države ali i lokalne samouprave njegov moto „Od dobrih vinogradara i maslinara ovog kraja treba stvoriti prepoznatljiva vina i ulja“ inicira savjetodavni rad i potiče lokalne manifestacije (Dani maslina, Dani voća i povrća Zadarske županije i dr.). Jedan je od organizatora Vinfesta u Benkovcu. Njegov doprinos razvoju vinogradarstva i vinarstva je velik o čemu uz brojne uzorne vinograde i vinare, posebice ekološke svjedoči i priznanje „Stjepan Bulić“ za doprinos unapređenju vinogradarstva kojeg je dobio od Zadružnog saveza Dalmacije na „Sabatini“. Nakon višegodišnjeg rada u Zadarskoj županiji vraća se u Benkovac na mjesto gradonačelnika, a potom pročelnika za gospodarstvo gdje nastavlja rad na unapređenju poljoprivredne proizvodnje surađujući s Poljoprivredno savjetodavnom službom, sadašnjom Upravom za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Ministarstva poljoprivrede svakodnevno. Jedinstven i neponovljiv čovjek, kolega i prijatel

Predloženi: prof.dr.sc. PAVAO PAVUŠA VEŽIĆ

Predlagatelj: Sveučilište u Zadru

Područja za koje se prijedlog podnosi: znanost, obrazovanje, kultura, umjetnost, prostorno i urbanističko uređenje, zaštita spomenika kulture

Iz obrazloženja predlagatelja: Pavuša Vežić rođen je 18. kolovoza 1947. godine u Makarskoj. Na Filozofskome fakultetu u Zadru diplomirao je Povijest umjetnosti i Filozofiju. Postdiplomski studij Zaštita i revitalizacija graditeljskoga nasljeđa pohađao je u Splitu od 1977. do 1979. godine, a 1992. godine obranio je na Filozofskome fakultetu u Zadru magistarski rad pod naslovom Rotonda Sv. Trojstva u sklopu episkopalnoga kompleksa u Zadru. Godine 1994. na istome fakultetu obranio je disertaciju pod naslovom Episkopalni kompleks u Zadru. Godine 1968. zaposlio se u redovitome radnom odnosu u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zadru. Tijekom konzervatorske karijere sudjelovao je u nizu manjih i većih konzervatorskih radova u Zadru i na zadarskome području među kojima posebno treba istaknuti one na rotondi Sv. Trojstva (Sv. Donata), bazilici Sv. Tome, kući Nassis, utvrdi Citadela, bazilici Sv. Stjepana (Sv. Šime), na katedrali i njezinim aneksima. Brojne konzervatorske zahvate obavio je na povijesnim građevinskim zdanjima diljem Zadarske županije. Kao konzervator 1997. godine postavljen je u zvanje višeg savjetnika u Ministarstvu kulture, Upravi za zaštitu kulturne i prirodne baštine. Od godine 1999. stalni je zaposlenik na Filozofskome fakultetu u Zadru gdje mu je na Odsjeku za povijest umjetnosti povjerena nastava iz temeljnih kolegija Osnove arhitekture, Zaštita spomenika kulture, Hrvatska umjetnost ranoga srednjeg vijeka te iz izbornih kolegija četiriju ciklusa Grad i povijest (Antički grad na tlu Evrope i Mediterana, Antički grad na tlu Istre i Dalmacije, Srednjovjekovni grad na tlu Evrope, Srednjovjekovni grad na tlu Istre i Dalmacije). Na Sveučilištu u Zadru izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednoga profesora 2003. godine, u zvanje redovitoga profesora 2008. godine, a u trajno zvanje redovitog profesora 2012. godine. Bio je osnivač i glavni urednik prva tri broja časopisa Odjela za povijest umjetnosti - Ars Adriatica. Od 2012. do 2014. godine bio je član Hrvatskog vijeća za kulturna dobra pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Kao glavni istraživač vodio je znanstvene projekte Episkopalni kompleks u antičkome gradu na tlu Istre i Dalmacije (2002.-2006.) i Ranokršćanska arhitektura i skulptura u Istri i Dalmaciji (2007.-2013.). Profesor dr. sc. Pavuša Vežić tijekom cijelog svog radnog vijeka ostvario je niz uspješnih rezultata u očuvanju povijesne i kulturne baštine, na znanstveno istraživačkom polju, nastavnom i obrazovnom radu te u popularizaciji znanosti što predstavlja izuzetan i osobito vrijedan doprinos razvoju i očuvanju spomenika Zadarske županije. Vodio je samostalno ili surađivao s kolegama na nizu projekata koji su pomogli da se sačuva integritet povijesne baštine te je bio sudionikom brojnih savjetodavnih vijeća. Sukladno tome, njegova izuzetna i plodonosna profesionalna aktivnost može se podijeliti u nekoliko kategorija: - Očuvanje povijesne i kulturne baštine na širem području Zadarske županije: kao izvrstan konzervator uvelike je pridonio očuvanju spomenika kulture u Zadru i okolici osobito za vrijeme i nakon razaranja i oštećivanja u Domovinskom ratu. Njegov prvi konzervatorski zahvat iz 1969. bila je crkva sv. Križa u Ninu, a posljednji iz 1999. crkva sv. Nikole u Prahuljama pored Nina. Cjeloviti popis konzervatorskih zahvata i radova obavljenih pod vodstvom Pavuše Vežića, a pod nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika u Zadru, današnjeg Konzervatorskog ureda, priloženi su u uz prijedlog. - Znanstveni rad - objava niza znanstvenih radova na temu povijesnih i kulturnih spomenika iz Zadra i sa šireg zadarskog područja, čime se unaprjeđuje njihova spoznaja i valorizacija (popis opširne bibliografije priložen je uz prijedlog). Kao zaslužni pojedinac dobitnik je odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine i Godišnje nagrade Zadarske županije 2006. godine za knjigu Zadar na pragu kršćanstva. - Nastavni i obrazovni rad na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru od 1995. godine do umirovljena 1.1.2017., Pavuša Vežić je konstantno usmjeravao i kvalitetno podučavao generacije studenata, a današnje uspješne povjesničare umjetnosti. Bio je mentorom brojnih diplomskih te mentorom ili komentorom doktorskih radova. - Popularizacija znanosti - javnim predavanjima za koja je uvijek vladao veliki interes i struke i šire javnosti, odnosno brojnim reportažama u tiskovinama ili web-portalima podizao je svijest građana i pripadnika Zadarske županije o očuvanju nacionalne baštine.

Predloženi: IVICA MATEŠIĆ JEREMIJA, posthumno

Predlagatelj: Udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata 7. domobranske pukovnije Zadar

Područje za koje se prijedlog podnosi: kulture, umjetnosti i ostala područja društvenog života posebno promicanje istine i vrijednosti Domovinskog rata

Iz obrazloženja predlagatelja: Za Nagradu Zadarske županije za životno djelo predlaže se brigadir Ivica Matešić Jeremija (posthumno) koji je preminuo 21.06. 2020. godine. Ivica Matešić Jeremija rođen je 27.02.1959. godine u Zadru. Obnašao je niz vojnih i civilnih dužnosti, kako tijekom Domovinskog rata tako i nakon njega: dragovoljac Domovinskog rata 1990. - 1995., dozapovjednik nenaoružanih odreda MZ Arbanasi i Ričine, predsjednik skupštine MZ Ričina, zapovjednik voda veze Sv. Ivan - Poličnik, zapovjednik diverzantskog voda bataljuna „Sveti Mihovil“, pomoćnik zapovjednika 7. Domobranske pukovnije, pomoćnik zapovjednika Zbornog mjesta Zadar, nastavnik na zrakoplovnom učilištu „Rudolf Perešin“ u Zadru, gradski vijećnik, predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra. Matešić je dugogodišnji kolumnist „Narodnog lista“ (Izravno s bojišnice, Civilna bojišnica),„Zadarskog lista“ (Četiri kantuna). Bio je vojni izaslanik RH u Italiji, 2005.-2008., prvi hrvatski polaznik Visokih studija obrane (IAZD) Talijanske Republike. Magistrirao je 2009. godine na Fakultetu političkih znanosti i novinarstva pri Sveučilištu u Perugii. Stekao je stručni magisteriji iz komunikologije u Zadru 2010. Bio je zamjenik načelnika službe za međunarodnu vojnu suradnju MORH­ a, od 2010. do 2013. načelnik službe za međunarodnu suradnju MORH-a, vojni izaslanik RH u Makedoniji, Kosovu i Albaniji od 2013. - 2017. Nositelj je više vojnih i civilnih odličja. Na međunarodnom filmskom festivalu vojno dokumentarnog filma u Braccianu - kod Rima, film Darka Dovranića nastao po scenariju Matešića Jeremije „Križ moje braće“ nagrađen je plaketom „Narodi i vojske“ za 2006. godinu. Trominutni dokumentami film „Bombardiranje Zadra 1991.“ koga potpisuju zajedno Miljenko Dujela i Ivica Matešić nagrađen je u kategoriji povijest istog festivala za 2007. godinu također plaketom „Narodi i Vojske“. Istu plaketu „Narodi i vojske“ dobio je zajedno s Bernardom Kotlarom za njihov film „Zadar-Maslenica 1993“ u Braccianu 2008. godine. Njegov epitaf na centralnom križu gradskog groblja u Zadru „Oni su Hrvatska njima je dugujemo“ uklesan je gotovo na svim spomenicima poginulim braniteljima u Domovinskom ratu Zadarskog kraja. Također isti je upotrebljen za naslov knjige o nestalima u Domovinskom ratu („Oni su Hrvatska njima je dugujemo“, grupa autora Zagreb, 2006.). Matešićev tekst nalazi se na spomen ploči dvorane u Jazinama posvećen poginulim pripadnicima Tornada „Nitko im nije mogao reći“. „Vrijeme garde hrvatske 1991.“ jedan je od najcitiranijih njegovih tekstova. Njemu se pridružuju pjesme „Ko zlato zemlje oni su bili“ i „Cigla na putu“ posvećena nestalim pripadnicima Zbora narodne Garde, a naročiti uspjeh polučila je pjesma „Naresla je trava“ posvećena Anti Gotovini, piščevu zapovjedniku i suborcu. U neku ruku čovjeku koji ga je nagovorio da svoje prve radove skupi u zbirci „Križ moje braće“. „Mir tebi gardo“ naslov njegove knjige postao je naslov web stranice udruge dragovoljaca Slavonskog Broda. Odlomci njegovih knjiga objavljeni su u knjizi o stradanju Škabrnje „Naša Škabrnja“. Također je citiran u drugom izdanju Vojne psihologije („Vojna psihologija 2“, grupa autora Zagreb, 2002.) kao primjer za adaptaciju na bojišnicu, odnosno nakon rata za primjer adaptacije ratnika pri povratku u civilno društvo. Monsignor Marijan Oblak, zadarski Nadbiskup u miru naveo je radove Ivice Matešića u svom djelu „Tisuću petsto godina Zadarske nadbiskupije“. Na znanstvenom skupu „Vukovar kao paradigma muke“ doktor profesor Tihomil Maštrović kao svoj referat iznio je rad „Ratna proza Ivice Matešića“. Matešić je i autor teksta i njegov kazivatelj na CD Bernarda Kotlara „Ne zaboravimo 1993. Maslenica 2003.“ koga je urednik Danijel Kotlar. Prvim se radovima javio na početku Domovinskog rata 1991. Nakon ranjavanja, neposredno nakon Maslenice (18.03.1993. na terenu Škabrnja-Prkos), 1994. izlazi mu prva zbirka „Križ moje braće“ kratke priče, realističko-naturalističkog stila, koje ispričane u Matešićevim kratkim rečenicama dosežu razinu epskog prikazivanja događaja. Najjači kad pripovijeda. Najslabiji kad filozofira. Tradicionalist, katolički intelektualac, ratnik. Izaziva dvojaku reakciju književne kritike, jednako je slavljen kao i osporavan. Omiljen među pripadnicima Zbora narodne Garde, piše smišljeno u punoj angažiranosti intelektualne i emotivne napetosti. Nagonski emotivan i eruptivno elementaran. Matešić kao da želi cijelu priču izreći u jednoj riječi. Pripisuje mu se tvorba posebne književne podvrste takozvane „Novele Eskorte“. Njegov književni svijet je uzrujani svijet bojišnice, kako ratne tako i one civilne, otuda naziv njegovih kolumna. Njegovo pisanje ne vodi ni povijest, ni kritika, ni statistika, ono piše život. Jeremija ga bilježi. Možda je poslije Krleže jedini progovorio tako snažno o životu hrvatskih vojnika. Piše o brzini zaborava i nestanku ushita vremena Domovinskog rata. Njegovih ljudi i događaja. Domaća kritika uspoređivala ga je s Mailerom, Hemingwejem, Markezom, Gorkim, no u svom izričaju najbliži je Isaku Babelju, odnosno Emestu Jungeru. Nagradom Zadarske županije za životno djelo, preminulom brigadiru Ivici Matešiću Jeremiji (posthumno), barem bi se djelomično zahvalili čovjeku koji je dao jako veliki doprinos svom gradu Zadru, Zadarskoj županiji i domovini Hrvatskoj.