Na prvi zadarski meet up namijenjen digitalnim nomadima došli su, između ostalih, Španjolka Irene i Andres iz Venezuele. Ispričali su nam što ih je dovelo u Zadar i planiraju li se zadržati

Tko su digitalni nomadi?

Digitalni nomadi su ljudi koji rade online, a sve što im treba je brza internetska veza pa im je ured tako nerijetko plaža, kafić, vlak, park odnosno bilo koje mjesto na svijetu s dostupnim i brzim internetom.

Uglavnom su to IT stručnjaci, pisci, novinari, dizajneri ili razni kreativci. Popis poslova koji se mogu obavljati na daljinu zbog tehnološkog napretka i razvoja internetskih alata svakim je danom sve duži.

Prema hrvatskom Zakonu o strancima digitalni nomad je "državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku koja nije registrirana u Hrvatskoj te ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području RH."

Državljani "treće zemlje" su građani svih zemalja koje nisu članice Europskog gospodarskog prostora (EU te Švicarska i Norveška) na koje se inače primjenjuje stroži režim boravka i rada u Hrvatskoj.

Vize za digitalne nomade u Hrvatskoj

Kolokvijalno nazvana viza za digitalne nomade zapravo je boravišna dozvola.

Naime, na inicijativu Jan de Jonga, kojeg ste imali priliku upoznati na prošlogodišnjoj My Smart City konferenciji u Zadru, Vlada, na čelu s premijerom Plenkovićem, izmijenila je Zakon o strancima gdje se prema članku 57. privremeni boravak odobrava "državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu: 11. boravka digitalnih nomada. (4) Zahtjev za reguliranje privremenog boravka u druge svrhe ili svrhu boravka digitalnih nomada državljanin treće zemlje može podnijeti nakon isteka roka od šest mjeseci od isteka važenja privremenog boravka koji je bio odobren u druge svrhe ili svrhu boravka digitalnih nomada."

Podršku "nomadskim vizama" dalo je i Ministarstvo financija na način da je propisalo da se zarada digitalnih nomada neće oporezivati u Hrvatskoj.

Hrvatska je tako druga zemlja u Europi, nakon Estonije, koja se ekspresno priključila brzorastućem trendu rada izvan ureda odobravajući jednogodišnje vize za digitalne nomade. Prema nekim procjenama, do 2035. godine u svijetu će čak milijardu ljudi raditi od kuće. Svaki od njih je potencijalni digitalni nomad koji ostaje duže u destinaciji u koju putuje od klasičnog turista, a za boravak su mu nerijetko zanimljivija ostala godišnja doba kada nema toliko gužve i turista kao ljeti.

Pandemija je ubrzala trend rasta digitalnih nomada, a u Hrvatskoj ih i sada zasigurno boravi nekoliko stotina.

S nekima od njih susreli smo se u zadarskom COIN Coworking prostoru na prvom meet up-u namijenjenom digitalnim nomadima.

Meet up, u organizaciji COIN-a i Inovativnog Zadra, okupio je nekolicinu digitalnih nomada koji žive i rade upravo u Zadru.

Irene Calvo Mata u rodnoj je Španjolskoj imala dobar posao u međunarodnoj trgovini gdje je upravljala s preko 20 svjetskih tržišta i bila na putu 7 mjeseci godišnje. Takav način života nije joj ostavljao puno prostora za privatni život te je odlučila dati otkaz i razmisliti čime se želi baviti. Četiri dana nakon što je dala otkaz u Španjojskoj je nastupio potpuni lockdown te je sljedećih par mjeseci provela zatvorena.

Prije toga neko je vrijeme radila u Njemačkoj gdje joj je jedan od kolega preporučio Zadar kao idealno mjesto za godišnji odmor, grad u koji se i sam uvijek rado vraćao.

Kaže, tada ga nije mogla ni na karti locirati…

Uskoro odlazi u posjet prijateljima u Zagreb koji joj pak predlože da naprave izlet do Zadra. Tada se, kaže, sjetila i preporuke. U Zadru upoznaje sadašnjeg dečka nakon čega se i doselila u Zadar.

Irene je u Zadru od prošlog ljeta. U međuvremenu je shvatila da iskustva i znanja stečena na prethodnom poslu može jako dobro iskoristiti kako bi savjetovala tvrtke koje posluju na međunarodnom tržištu te je pokrenula vlastiti posao u Zadru – Dynamic Brands. Firma je to koja promovira internacionalizaciju poslovanja tvrtki u međunarodnom okruženju te pokriva sve europske zemlje s naglaskom na zemlje njemačkog govornom područja, Balkana i Španjolsku.

Nakon svega izrečenog nametalo se još samo jedno pitanje.

Irene, zašto Zadar?

Irene: - zbog balansa. Ovo je grad koji posjeduje idealnu ravnotežu privatnog i poslovnog.

S njom se složio i Andres Javier Hevia Galea, 33-godišnjak iz Venezuele koji je u Hrvatsku došao sasvim slučajno. Radio je u Europi kao računalni inženjer te je, kao i ostali stranci, morao napustiti schengenski prostor.

Naime, mnoge zemlje EU također nude neki oblik vize ili programa za digitalne nomade, a Schengen ili EU zona bez putovnica koja pokriva većinu europskih zemalja ima vizu za kratkoročni boravak koja putnicima omogućuje kretanje unutar tog područja za boravke do 90 dana u turističke ili poslovne svrhe, ali posjetitelji unutar tog prostora ne mogu boraviti duže od 90 dana u vremenskom razdoblju od 180 dana.

Upravo zbog toga većina nomada dolazi u Hrvatsku koja je dio EU, ali ne i Schengena. Korona kriza dodatno je ukazala na postojeće prilike i čini se da je Hrvatska idealna destinacija za digitalne nomade.

To nam potvrđuje i Andres koji je Zadar slučajno odabrao, ali je birao unutar Hrvatske. Kaže nam kako nismo svjesni brojnih prednosti u kojima živimo, a shvaćamo ih zdravo za gotovo kao što su sigurnost žena, međuljudski odnosi te sigurnost općenito.

Kaže kako se prijateljstvo ovdje puno ozbiljnije shvaća i ponosan je što je u ove dvije godine koliko je tu upoznao osobu za koju kaže da ga sa sigurnošću može nazvati pravim prijateljem. Kaže da je već sudjelovao u selidbi poznanika i da ga to ispunjava, ta spremnost ljudi da ti pomognu.

Andres se zaposlio u hrvatskoj tvrtki Speck i zaključuje: - Ja iz Zadra ne idem!