Tjedan dana nakon potresa koji je pogodio Sisačko-moslavačku županiju stanovnici Petrinje i volonteri i dalje su na ulicama, nastavljajući obnovu svog grada kojoj ne vide kraja, zahvalni na pomoći iz cijele Hrvatske, ali i u strahu od novih potresa.

U utorak u 12:19 sati prošlo je točno tjedan dana otkako je potres magnitude 6,2 po Richteru pogodio područje tri kilometara jugozapadno od Petrinje, uništio velik dio grada i odnio sedam života u županiji.

Prilazi gradu i gradske prometnice i dalje su pune vozila koja dovoze pomoć iz cijele Hrvatske, a na ulicama je velik broj stanovnika, pripadnika policije i civilne zaštite, vatrogasaca, volontera, ali i onih koji djeluju kao da su u potresom razrušen grad stigli turistički. Prisutan je i velik broj novinara, među njima čak i dvojac iz Južne Koreje. 

Na mnogim kućama izvješene su hrvatske zastave, a ispred njih su gomile građevinskog otpada što govori o razmjerima potresa koje je teško u potpunosti medijski dočarati.

„Tek kad sam dolazio prema ovdje shvatio sam koliko je toga uništeno”, rekao je jedan od policajaca koji je u Petrinju stigao iz drugog grada, a zbog prirode posla htio je ostati anoniman. 

U centru Petrinje najveća je gužva na središnjem Trgu branitelja, na kojem su još i kućice namijenjene za božićni sajam. Na trgu su postavljeni šatori na kojima se dijeli hrana i druga pomoć. Velik broj ljudi čeka u redu za hranu, vojska nekoliko metara reže drva za ogrjev koja izgledaju kao da su donedavno bila dio namještaja razrušenih kuća.

„Kolača, kome treba kolača?”, odjekuje trgom, a pitanje ubrzo nailazi na odgovor. 

Prvi put sunčano

Iako se u popodnevnim satima naoblačilo, jutros je, prvi put od potresa, nad Petrinjom zasjalo sunce.  

„Bojimo se, i onaj dan je bilo ovako prekrasno”, rekla je jedna od prolaznica koja je potom novinaru koji nije mogao pronaći pekaru 'na silu' ugurala svoje pecivo.  

Jedan od onih koji je došao pomoći je Perica, koji od srijede svakodnevno stiže iz Zagreba, a jedva je pristao reći svoje ime jer, kako kaže, želi pomagati, a ne stjecati pozornost.

Taj volonter ocjenjuje da je proteklih dana u Petrinji manje ljudi i da je pomoć organiziranija, no dodaje da ima dojam da ta organizacija dolazi „iz naroda, odozdo, a ne da je zasluga sustava".

Perica, rodom Slavonac, tvrdi da će u Petrinji i okolici trebati pomagati još mjesecima, ako ne i godinama.

„Mi zaboravljamo da je to područje jako veliko, to su stotine sela za koji dobar dio nas nije čuo, a u vrlo teškom su stanju i riječ je o poprilično siromašnom kraju”, rekao je. Dodaje da je često riječ o mjestima u kojima nema signala, asfalta, pa ni struje. 

Nakon tjedan dana provedenih na terenu u raščišćavanju ruševina, Perica nema riječi hvale za vladajuće strukture koje su po njemu trebale bolje reagirati nakon potresa. 

„Imam dojam da je dobar dio ljudi, onih koje plaćamo iz državnog proračuna, cijepljen od stvarnosti, kao da nemaju zdrav vid”, zaključio je ispred jedne kuća koju čisti s kolegama volonterima.