Zadarski nadbiskup Želimir Puljić će na Nedjelju Caritasa 13. prosinca, koja se obilježava na treću nedjelju Došašća, proglasiti sv. Zoila zaštitnikom Caritasa Zadarske nadbiskupije.

To će učiniti za vrijeme misnoga slavlja kojeg će predvoditi u župnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu u Zadru u kojoj se nalazi kapela posvećena sv. Zoilu.  Tim povodom nadbiskup Puljić uputio je Poruku vjernicima Zadarske nadbiskupije koja započinje citatom sv. Vinka Paulskoga: „Ljubav prema bližnjemu treba više cijeniti nego sve drugo blago, jer ona je vrjednija i od našega života. Po ljubavi prema bližnjemu čovjek postaje sličan svome Bogu i Spasitelju“.

Novoizgrađenu župnu crkvu Bl. Alojzija Stepinca i pastoralni centar u župi bl. Alojzija, 8. veljače 2020. god. posvetio je nadbiskup Želimir Puljić kada je i odredio da kapela uz glavnu lađu te crkve bude posvećena sv. Zoilu, svećeniku kojemu su se stoljećima utjecali najsiromašniji Zadrani. Sv. Zoilo je bio zaštitnik zadarskoga puka u potrebi te je bio zaštitnik i naslovnik dobrotvornih, karitativnih društava, ubožnica i hospicija u srednjovjekovnom Zadru.

Odlukom da Stepinčeva crkva na Bilom Brigu, koja je prva župa u Hrvatskoj posvećena Stepincu, bude bogoslužno mjesto gdje će se častiti i oživjeti kult sv. Zoila, koji je jedan od četiri najmanje poznata zadarska zaštitnika, nadbiskup Puljić na jednom mjestu povezuje duh dva svetačka lika, ranokršćanskog sveca Zoila i novovjekog hrvatskog blaženika Stepinca. Poveznica njih dvojice je upravo u zaštiti siromaha, ugroženih i ljudi u socijalnim i drugim vrstama egzistencijalnih potreba, što je Stepinac vlastitim izlaganjima u spašavanju mnogih života tijekom rata do mučeništva potvrdio.

Upravo je Caritas snažna poveznica između karizme bl. Alojzija koji je naslovnik velike bilobriške župne crkve i sv. Zoila koji je naslovnik kapele u lađi te crkve, a kojega mons. Puljić proglašava zaštitnikom zadarskog Caritasa.

Naime, bl. Alojzije je osnovao prvi biskupijski Caritas u Hrvatskoj, u Zagrebu. Stepinac je bio među prvim biskupima Europe koji je institucionalno utemeljio i organizirao Caritas kao službu 1934. god., po uzoru na Njemačku u kojoj je osnovan prvi Caritas 1897. g. U siječnju 1934. g. iz tiska izlazi prvi broj časopisa ‘Karitas’. Urednik prvih pet brojeva toga  vjesnika za karitativnu akciju Zagrebačke nadbiskupije bio je dr. Alojzije Stepinac. 

U Poruci vjernicima Zadarske nadbiskupije nadbiskup Puljić poručuje: „Na treću nedjelju došašća, 13. prosinca, koja se još naziva i Radosnom nedjeljom (Gaudete), obilježava se Nedjelja Caritasa. To je prigoda pozvati vjernike neka molitvom i svojim darom pokažu ljudsku blizinu prema bratu koji je gladan i žedan, siromašan i bez krova nad glavom, bolestan ili u starosnoj dobi. Brojna su područja života u kojima pojedinci i društvo mogu očitovati konkretnu pomoć i potporu“. Nadbiskup podsjeća kako je 15. studenog obilježen Dan siromaha kojega je papa Franjo ustanovio 2017. g., odredivši da se obilježava u nedjelju prije svetkovine Krista Kralja.

„Tumačeći razloge utemeljenja toga dana, Papa je naglasio da „siromasi nisu problem, nego od njih možemo naučiti ono što je bitno u Evanđelju“. Podsjetio je na riječi ‘ljubljenog učenika’ Ivana koji piše svojim vjernicima: „Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom“ (1 Iv 3, 18). Isusove učenike, dakle, mjeri se po konkretnim djelima ljubavi, a ne po ispraznim riječima. Stoga je Luka zabilježio da su prvi kršćani „među sobom dijelili sve što su posjedovali“ (Dj 2, 44) i tako ostavili svijetli trag dobrote i ljubavi za one koji su u potrebi“ kaže mons. Puljić.

Nadbiskup podsjeća i na misli iz ovogodišnje poruke za Nedjelju Caritasa, mons. Bože Radoša, varaždinskog biskupa i predsjednika Hrvatskog Caritasa. Mons. Radoš ističe kako „čovjek u tami pandemije traži tragove svjetla koji će ga osloboditi sadašnjih briga, strepnji i pogibelji“ i zaključuje da je „Evanđelje svjetlo koje privlači i koje smo pozvani ucijepiti u tamu svijeta“. To svjetlo prepoznaje se u „vrijednim liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i ostalom stručnom i tehničkom osoblju koji ne dopuštaju da tama pobijedi. Tu su i svi oni koji „pale svjetlo dobrote da ono u tami još jače zasja“.

„Istina, uznemiruju nas vijesti o milijunima ugroženih, zaraženih i umrlih. No, pandemija nam otkriva istinu da je „prava tama u ravnodušnosti i čovjekove neosjetljivosti za druge, a nju se može pobijediti jedino svjetlom iskrene i nesebične ljubavi koja se dariva“. Nedjelja posvećena Caritasu poziva nas da budemo svjedoci takve ljubavi koja svjetlo donosi. Molimo neka nas Emanuelu, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, rasvijetli svojim evanđeljem kako bismo činili dobra djela i bili „postojani u zajedništvu, lomljenju kruha i u molitvama“ (Dj 2, 42)“ potiče mons. Puljić.

Zadarski nadbiskup u Poruci navodi i tko je bio sv. Zoilo. „Sveti Zoilo je bio svećenik u Akvileji. Živio je skromno i bio osobito poznat po djelima milosrđa. Umro je na glasu svetosti pa se u Akvileji brzo proširio njegov kult štovanja. Zoilove moći skupa s moćima sv. Krševana stigle su u Zadar u 7. stoljeću, kad je započelo pokrštenje Hrvata. U Zadru se sveti Zoilo častio kao zaštitnik siromašnih, malenih i oboljelih“ kaže nadbiskup Puljić.

Rekogniciju svetih ostataka Zoila izvršio je 18. lipnja 2020. g. u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zadru prof. dr. Mario Šlaus, upravitelj Antropološkog centra HAZU-a, o čemu je podnio i izvješće Ordinarijatu Zadarske nadbiskupije.

Nakon obavljene rekognicije, nadbiskup Puljić odredio je da se odvoji dio Zoilove relikvije za čašćenje u kapelici sv. Zoila koja se nalazi u sklopu župne crkve bl. Alojzija Stepinca, uz glavnu lađu crkve.

Sv. Zoilo bio je svećenik koji je pokornički živio u 3. st. u Akvileji. Na starom prijepisu jednog martirologija iz 1596. g. piše: „Zoilo je bio svećenik iz Akvileje koji je pokopao tijelo mučenika Krševana i mnogih drugih koji su trpjeli zbog svoje vjere i Krista“. Po tom je činu u teškom vremenu progona prvih kršćana u doba Dioklecijana bio odjelotvoritelj djela milosrđa, mrtva pokopati.

Zoilo je živio kao ponizni pokornik u kolibi u močvarnom kraju kod Akvileje. Umro je na glasu svetosti i pokopan je u crkvi u Akvileji gdje se brzo proširio njegov kult. Nakon provale Huna i razaranja tog grada 452. g., Zoilove moći su prenesene u biskupiju Udine gdje je bio čašćen 6. veljače, odakle se štovanje bilo proširilo u Istru a i danas se štuje u sjevernoj Italiji.

Zoilo je bio zaštitnik siromašnog stanovništva Zadra, zvali su se varošani, živjeli su u središtu grada unutar bedema. Bio je zaštitnik malenih i obespravljenih, u vremenu epidemija i teškoća za običnog čovjeka.

Na Nedjelju caritasa 13. prosinca nadbiskup Puljić će u Stepinčevoj crkvi, u kapelu sv. Zoila pohraniti relikvije sv. Zoila tijekom mise koja započinje u 18 sati. Ujedno je to početak trodnevnice za proslavu blagdana sv. Zoila koji će se u bilobriškoj župnoj crkvi slaviti u srijedu, 16 prosinca.

Uz proglašenje sv. Zoila zaštitnikom zadarskog Caritasa, Poruku vjernicima Zadarske nadbiskupije mons. Puljić završava Molitvom sv. Zoilu: Bože, ti si Crkvu poučio da je sav tvoj zakon u ljubavi prema tebi i bližnjemu. Neka nam po primjeru svetoga Zoila ne dojadi činiti dobro i vršiti djela milosrđa, kako bismo se ubrojili među blagoslovljene u tvome kraljevstvu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.