Na tvrdnje o zanemarivanju i zlostavljanju životinja u zagrebačkom skloništu u Dumovcu reagirala je udruga Prijatelji životinja izražavajući zabrinutost i tražeći reviziju rada tog skloništa i svih njegovih zaposlenika, kao i svih drugih skloništa u Hrvatskoj.

Prijatelji životinja oštro osuđuju svako loše postupanje prema životinjama u skloništu. Zalažu se za transparentnost u radu skloništa i strogo propisane procedure postupanja prema životinjama, što su naglasili i pri nedavnim izmjenama Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje tražeći promjene u smjeru povećanja dobrobiti životinja u skloništu: „Razlog postojanja skloništa su neodgovorni građani koji ne kastriraju i koji napuštaju životinje i njihovo potomstvo. Upravo zato skloništa moraju imati najviše standarde u postupanju prema životinjama jer one ionako već ispaštaju zbog ljudske neodgovornosti.” 

Iz Udruge ujedno navode da u Hrvatskoj mnoga skloništa nemaju transparentnost i sljedivost niti su otvorena prema građanima i volonterima, što je poražavajuće. Podsjetili su na neke od prijava skloništa za životinje koje su samo tijekom 2020. godine uputili veterinarskoj inspekciji, uvijek s istim odgovorom – nisu pronađene nikakve nepravilnosti i sklonište udovoljava svim zakonskim propisima. 

U siječnju ove godine ukazali su na primjeru pulskog „šinteraja” na brojne primjere zanemarivanja životinja u skloništima koja financiraju lokalne zajednice. „Na temelju dojava građana i fotografija koji pokazuju iznimno loše uvjete držanja pasa kao što su prljave zdjelice, fekalije, goli beton, psi koji se zbog anksioznosti samoozljeđuju, loše odrađene kastracije, pothranjenost i paraziti, poslali smo prijavu veterinarskoj inspekciji. Dobili smo odgovor da je sve u redu”, kažu Prijatelji životinja. 

Prijavili su i tvrtku As-Eko d.o.o. zbog šokantne činjenice da u šibenskom skloništu umire svaki peti pas koji u njega uđe, ali i zbog velikoga broja ugovora o zbrinjavanju napuštenih pasa koje je ta tvrtka sklopila s tri županijska središta – Splitom, Šibenikom i Gospićem, te s mnogobrojnim gradovima i općinama iz čak pet županija. „I laiku je jasno da kapacitet skloništa sigurno ne može podnijeti tako golem priljev pasa, a da time nije ugrožena njihova dobrobit. Zapanjila nas je tvrdnja inspekcije da nije našla nikakve nepravilnosti vezane za dobrobit životinja, iako već godinama udomitelji navode da psi iz tog skloništa izlaze traumatizirani i nesocijalizirani”, ističu Prijatelji životinja. 

Nakon nekoliko prijava skloništa Tip-Tip Vinkovci, Prijatelji životinja zatražili su nedavno ponovni i neovisni inspekcijski nadzor jer smatraju da ranije nije učinjen adekvatno i neovisno. U prijavama su naveli da je sklonište sklopilo ugovore o zbrinjavanju napuštenih životinja s gotovo svim jedinicama lokalne samouprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a s obzirom na ogroman priljev pasa u sklonište i nepoznat smještajni kapacitet strahuju za dobrobit životinja te izražavaju osnovanu sumnju da sklonište ne zadovoljava minimalne propisane uvjete. Posebno su zabrinuti da se u skloništu ne provodi socijalizacija životinja, ne odvajaju se nezdružljive životinje, posjeti nisu dopušteni, nema educiranja javnosti o odgovornoj skrbi za životinje te promocije skloništa i udomljavanja.

Prijatelji životinja godinama pišu prijave i upozoravaju na problematičan rad skloništa za životinje kao što su karlovačko sklonište u Utinji, Veterinarska stanica Vetam d.o.o. i sklonište u Belom Manastiru, sklonište Pokupsko Cerje, Ottova kućica itd. „Unatoč relativno dobrom zakonskom okviru, zbog nedostatka neovisnog nadzora mnoga skloništa još uvijek rade po principu nekadašnjih šinteraja. U neka skloništa posjetitelji ne mogu ući. Socijalizacije pasa u većini skloništa ne provode se, psi se ne šeću, i to nikada, pa često imamo slučaj da u boksu provedu i po dvije godine. Takvi psi narušenog su psihičkog zdravlja i zato neudomljivi. Skloništa uzimaju previše pasa jer za svakoga dobiju novac. Neki psi se međusobno pokolju, neke eutanaziraju, štenci odreda umiru od zaraznih bolesti, neke sretnike i udome, ali većina njih ostane čamiti u boksovima dok šinteri naplaćuju gradovima i općinama njihov smještaj, ponekad i više godina, oko 1000 kn mjesečno”, ogorčeni su Prijatelji životinja.

Zaključuju da, srećom, postoje i skloništa koja uglavnom vode udruge i u kojima je dobrobit životinja na prvome mjestu. Takva skloništa dokaz su da se može poslovati i drukčije i ona su primjer drugima. Pozivaju sve na posjete i volontiranje u skloništima jer to je najbolji način da sami provjere način rada svakog skloništa i prijave nepravilnosti. Više informacija može se naći na www.prijatelji-zivotinja.hr.