Zbornik Prvi Brešanov svibanj nudi poliperspektivan pogled na raznorodan i kompleksan opus jednog od stožernih hrvatskih pisaca u zadnjih pola stoljeća. Otvarajući poetička, estetička, kulturološka i politička pitanja, autori uvrštenih rasprava potvrđuju aktualnost Brešanova djela i demonstriraju mogućnosti i dosege različitih istraživačkih koncepata.

Zbornik Prvi Brešanov svibanj okuplja radove koji su prethodno izloženi kao referati na međunarodnom znanstvenom skupu održanom na Sveučilištu u Zadru od 18. do 19. svibnja 2018. godine u organizaciji Odjela za kroatistiku. Sadrži osamnaest rasprava koji Brešanovu opusu pristupaju iz različitih metodoloških uporišta, u rasponu od teatrologije do znanosti o književnosti i filmologije, od tematske kritike preko naratologije do dekonstrukcije, od književne povijesti do komparatistike i sociologije književnosti.

Zbornik je podijeljen u četiri cjeline. U prvu cjelinu „Brešanova dramska poetika“ uvršteno je pet rasprava koje se usredotočuju na dramski dio opusa tog pisca, i to na literarna uporišta, svojevrsne prototekstove njegovih drama (Boris Senker), na elemente postmodernističke poetike (Cvijeta Pavlović), tematizaciju odnosa pojedinac-kolektiv i umjetničku dekonstrukciju ideološkoga diskurza (Ana Gospić Županović, Ivan Trojan) te na dramske konceptualizacije škrtosti (Dubravka Crnojević-Carić i Tijana Pavliček).

U drugoj cjelini „Od Hamleta do Maršala: filmski jezik, jezik filma i Predstave“ okupljene su rasprave koje izdvajaju bitna obilježja Brešanove scenarističke poetike (Nikica Gilić) te analiziraju i interpretiraju različita obilježja jezika i jezičnoga transponiranja njegove Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja – govor likova u usporedbi s govorima šibenskoga zaobalja (Ivan Magaš), engleski prijevod Papićeva filma (Helena Peričić) i prijevod teksta na istromletački dijalekt (Magdalena Nigoević i Josip Galić).

U cjelini „'Brešanovski' narativni rukopis“ okupljene su rasprave Krešimira Nemeca, Sanje Franković, Renate Hansen-Kokoruš, Divne Mrdeže Antonine i Marine Gudelj, koje se koncentriraju na romaneskni dio piščeva opusa, među inim problematiziraju poetičke mijene, likove, prostor, ideologičnost i karnevalizaciju vlasti u Brešanovim romanima.

Najposlije, u četvrtu su cjelinu „Autor: fortuna, smrt i kanon“ uvršteni prilozi o recepciji Brešanovih tekstova u Poljskoj (Leszek Małczak) i Slovačkoj (Zrinka Kovačević), rasprava o dimenziji autora u romanu Gorgone i njegovoj intenciji da u istom trenutku piše i interpretira fikcijski tekst (Miranda Levanat-Peričić) te članak koji komentira medijske odjeke vijesti o Brešanovoj smrti izdvajajući pritom ključne elemente prigodnog 'komemoracijskog' portreta pisca (Ivan Bošković).

(Iz recenzije Krešimira Bagića)