Iako koronavirus ne bira žrtve, kao ni bilo koja druga bolest, postoje oni koje će globalna epidemija dotući, ako ne fizički, onda financijski, kao i oni koji će iz cijele tragične situacije izaći s još "debljim" bankovnim računom.

Tako se, primjerice, bogatstvo američkih milijardera povećalo za više od 10% za samo tri tjedna krize uzrokovane Covidom-19. Ogroman sraz između ekstremno bogatih i ekstremno siromašnih poznat je u Americi, a s panedmijom će biti još i veći. 

Mnogi Amerikanci se nisu oporavili od velike recesije 2008. godine. 12 godina kasnije zbog velike pandemije koronavirusa to isto mnoštvo osjeća još veće posljedice. Samo 20% tamošnjeg stanovništva uspjelo je vratiti financijsku sigurnost i stabilnost koju je imalo prije 2008. godine. Suprotno tome, kada bismo gledali Forbesovu listu najbogatijih, svih 400 milijardera oporavilo se od recesije u roku od tri godine, a u idućim godinama njihovo je bogatstvo neprestano raslo.

Vlada se brine za bogate

Kao i za vrijeme te recesije, isto je već sada i bit će za vrijeme trajanja koronakrize. Naime, od 400 "bogatuna" s Forbesove liste, najmanje osam milijardera zaradilo je, od početka pandemije, po milijardu dolara. Samo neki od njih s većom zaradom su osnivači aplikacije Zoom, vlasnici Microsofta, Skypea i aplikacije Microsoft Teams. Ipak, nitko nije profitirao kao osnivač Amazona; Jeff Bezos od 1. siječnja ove godine zaradio je 25 milijardi dolara. Ekstremno bogatstvo ovih milijardera daje im veliku moć nad politikom. Upravo zbog toga od 1980. godine, pa sve do danas, plaćaju 78% manje poreza od ostalih stanovnika u Americi. Uzimajući sve to u obzir, očito je da se vladajući prvo birnu za bogate, prenosi CNN.

Slično je bilo i za vrijeme Crne smrti, odnosno, za Doba kuge

Doba kuge (Crna Smrt ili Crna kuga) naziv je za period jedne od najrazoritijih pandemija u povijesti čovječanstva. Započela je u jugozapadnoj Aziji i proširila se u Europu krajem 1340-ih gdje je (mnogo kasnije, u 18. st) i dobila ime Crna Smrt (lat. mors atra). Konačan broj smrti koje je ta pandemija izazvala diljem svijeta procjenjuje se na oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovine tadašnjeg stanovništva Europe. 

Smrt, nemoć, bolest i jad više su pogađali siromašne nego bogate. Bogatstvo, koje se prije raspodjeljivalo i davalo u dobrotvorne svrhe, sada se čuvalo u obitelji.

Prije nego što je izbila kuga, nekoliko stoljeća rasta stanovništva dovelo je do viška radne snage, koji je naglo zamijenjen nedostatkom radne snage kada su umrli mnogi kmetovi i slobodni seljaci. Povjesničari tvrde da je ovaj nedostatak radne snage omogućio seljacima koji su preživjeli pandemiju da zahtijevaju bolju plaću ili da traže posao negdje drugdje. Unatoč državnom otporu, kmetstvo i sam feudalni sustav bili su u konačnici narušeni. Nagli gubitak najmanje trećine europskog stanovništva nije doveo ni do preraspodjele bogatstva - umjesto toga, ljudi su čvrsto čuvali novac u obitelji, među sobom, piše BBC.

No, druga manje često primjećena posljedica Kuge bila je porast bogatih poduzetnika i veza između boatijih, većih "poduzeća" i vladajućih - isto možemo vidjeti i danas.  
Velika "poduzeća", ako ih se može tako nazvati, opstajala su i držala monopol nad manjim brojem seljaka i radnika u polju. Isto tako, 1350-ih napravljeni su statuti po kojima su se povećavali porezi onima nižeg sloja kako bi se održala postojeća moć vladajućih. 

Država je pod povećalom svoje stanovništvo, u svim nadolazećim kugama, držala tako što bi ga stavila u karantenu (inače napravljenoj prvi put i "izmišljenoj" u Dubrovniku). 

Čini se da su pandemije kuge i koronavirusa uzrokovale centralizaciju poslovanja i državne moći. To je zanimljivo napomenuti. Ali najveće je pitanje mogu li te silne snage biti usmjerene na krizu koja dolazi.