U četvrtak je u Zadru preminuo jedan od najpoznatijih zadarskih barkajola, barba Karlo Sindičić.

Nema Zadranke ili Zadrana koji nije čuo za barba Karla, barkajola koji je gotovo 50 godina do zaslužene mirovine i po lijepom i po ružnom vremenu prevozio svoje sugrađane s Đige na Poluotok i obratno.

Uvijek spreman za šalu, mala enciklopedija povijesti Zadra i Zadrana, najbolji vremenski prognostičar na ovom dijelu Jadrana.

Prekrasnu priču o barba Karlu i o zadarskim barkajolima napravio je HRT za emisiju Dobro jutro Hrvatska.

Prenosimo je u cijelosti.

Barkom koja spaja kopno i zadarski poluotok, petorica barkajola prevoze putnike od ranog jutra do kasne večeri, a ako je fešta i do duboko u noć. Za Zadrane su potreba, a za turiste atrakcija - zadarski barkajoli njeguju tradiciju, prema nekima, staru i 3000 godina.

Sve što je staro skriva brojne priče, a neke je ekipi Dobrog jutra ispričao trenutno najstariji barkajol - Karlo Sindičić.

Svoju barku Karlo Sindičić vozio je gotovo punih 50 godina, i sada iako u mirovini, barkajol Karlo rado uskoči kolegama da ih zamijeni na barci. Biti barkajol jedan je od onih poslova koji su životni poziv prožet mnogim pričama, veseljima i pokojom tugom. No red je početi od početka - zapravo početaka zadarskih barkajola. U pomorskom muzeju u Beču nađeno na povijesnim kartama je da barkajoli postoje prije 900 godina, međutim povjesničari su se složili sa mnom da barkajoli postoje još od antičkog vremena, znači da su stari koliko i grad Zadar, govori Karlo.
Oduvijek je trebalo povezivati kopno i poluotok, tako da je za Zadrane ta računica jasna, kao i to da su u povijesti barkajoli vozili na 27 odredišta, a danas je ostao samo jedan put  - onaj od Đige do Poluotoka. Promijenili su se i putnici, više od Zadrana barakama se danas voze strani turisti.

Lako se barkajoli sporazumijevaju s njima, jer govore i po nekoliko stranih jezika, pa su i svojevrsni turistički vodiči. Objašnjavaju turistima gdje i što mogu vidjeti, gdje se dobro jede, gdje se što može nabaviti, pa tako svojim savjetima pomažu i turistima i Zadru. A da bi im barkajol ostao u lijepom sjećanju, ispriča se i pokoji vic, stoga je barkajol Karlo je pravi vicomat. Ekipu Dobrog jutra nasmijao je jednim: Zašto se vrag nije nikada oženio? Pa, kako bi dva vraga mogla živjeti skupa…

Vragolast je pomalo i barkajol Karlo, pa osim viceva, kažu Zadrani, jako dobro zna i kakvo će vrijeme biti. Prije sam znao dat prognozu vremena za 15 dana, ribari bi pitali 'Karlo kakvo će vrijeme biti', a ja bi rekao za 15 dana, a sada ljudi su stavili ruke i noge u prirodu i priroda im se osvećuje. Tako sada daje prognozu tek za idućih 12 sati.

Ono što je pak vrlo precizno jesu mjere i kapacitet barke. Barka je duga 5.10 metara, široka 1.76 m, registrirana i osigurana za 10 putnika. Zašto je narančaste boje, pitamo i ne znajući da ćemo prizvati tužno sjećanje. Dogodila se davno tragedija i za Grad Zadar i tragedija za dvije obitelji kada je brod 'Marina' potopio barku, more je odnijelo dva života, kapetan 'Marine' je osuđen na godinu dana, barkajol je od tuge počeo kopniti, a barka, koja je stoljećima bila bijele boje, obojena je u, na moru uočljiviju, narančastu. I tako kao i u životu red radosti, red tuge čuva ova barka te i dalje vesla.
Barkajoli obično nasljeđuju posao unutar obitelji. Ipak, gospodin Sindičić, kaže da je prvi u svojoj obitelji, no nada se ne i posljednji. Ako bi mi kćer to prihvatila onda bi nastavili dalje s koljena na koljeno. Iako se ovo zanimanje nasljeđuje po muškoj liniji, kći mu ipak neće biti prva barkajolka u povijesti. Za vrijeme 1. Svjetskog rata bile su dvije barkajolke, jake kršne žene… Bogami,  jesu se naradile, kući, polje vinograd, još i barka. Tako se tradicija ni za ratova nije prekidala, a kamoli za bure i nevere.

Barkajoli su tu da zaveslaju s jedne obale na drugu i prevezu sve  što može u barku stati, a još uz to svakome željnom priče uljepšaju ovo kratko putovanje od Đige do Poluotoka – i tako će vjerujemo biti i u idućim stoljećima.