Kupce ribe i goste u restoranima neće se više moći varati. Ove godine tuna i iglun, a sljedeće vjerojatno i oborita riba – šampjer i zubatci na kojima restorani najviše zarađuju moraju biti kodirani. Neće tako više biti moguće varalicama u ugostiteljstvu gostima izlagati pladanj s “oglednim primjercima” friške i “divlje” ribe, dok u kuhinji na pripremu čeka ona iz diskonta ili trgovačkog centra? Iz uzgoja, naravno, a moguće i iz uvoza.

Ministarstvo poljoprivrede izradilo je web-aplikaciju HRiba putem koje svaki potrošač može doznati odakle je stigla tuna ili iglun s njegova tanjura, koje je vrste i težine… Riba će, naime, na sebi imati QR kod koji će se moći skenirati putem bilo kojeg mobitela; u maloprodaji ili u ugostiteljskom objektu.

Pregled puta ribe od iskrcaja s broda do maloprodajnog objekta

HRiba je web aplikacija Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede koja omogućuje krajnjim kupcima da na jednostavan i brz način saznaju informacije o proizvodima ribarstva koje kupuju.

Jednostavnim skeniranjem bar kôda odgovarajućim mobilnim aplikacijama koje se mogu besplatno preuzeti, kupac se automatski preusmjerava na internetsku stranicu na kojoj pišu podaci o ulovu, o kupcu koji je otkupio proizvode ribarstva od ribara, sve do maloprodajnog objekta u kojemu se prodaju.

Uz te podatke, kupci mogu pročitati i zanimljivosti o proizvodima ribarstva koje kupuju, alatu s kojim su ulovljeni i drugo.

Za 4 godine sva riba će biti kodirana

Po novome, vlasnik restorana na traženje mušterije mora pokazati kod na ribi ili iglunu, odnosno omogućiti skeniranje, doznaje Slobodna Dalmacija.

– Očitavanjem koda na mobitelu se otvara web-stranica “HRiba-znaj što jedeš” na kojoj kupac može odmah saznati sve informacije o putu ribe od ulova do maloprodajnog objekta u kojemu se prodaje, čak i ime ribara koji ju je ulovio. Uz te podatke, kupci mogu pročitati i zanimljivosti o ribolovnom alatu kojim su ulovljeni tuna ili iglun i druge informacije. Ovaj online sustav sljedivosti ima dva osnovna cilja, jedan je brendiranje kvalitetne hrvatske ribe u odnosu na uvoznu, a drugi da krajnjim potrošačima omogući brzu informaciju o tome otkud potječe riba koju konzumiraju. Za sada sustav funkcionira za tunu i igluna, ali uskoro će se uvrstiti i druge riblje vrste. Ideja nije da prenormiramo propise, nego da nedvojbeno utvrdimo podrijetlo ribe koja se nudi u dućanima, tržnicama i restoranima – objašnjavaju iz Ministarstva poljoprivrede i dodaju da bi se za tri do četiri godine u sustavu kodiranja trebala naći sva riba.

U Ministarstvu poljoprivrede napominju kako im je jasno da online sustav sljedivosti neće odobravati svi, a pogotovo oni koji uvoznu ribu prodaju pod domaću.

– Na ovaj način želimo izdići ugostitelje koji u svojoj ponudi imaju hrvatske tune i iglune za razliku od onih koji nude uvoznu ribu koja se često deklarira kao domaća – poručuju iz Ministarstva.