Može li se hrvatski turistički sektor uopće nositi s koronavirusom? To je jedno od pitanje koje muči ne samo hotelijere, nego i male iznajmljivače, a najviše od svega državu samu.

Nekako smo kroz godine i desetljeća “spali” na to da nas hrani upravo (i samo?) turizam, a država je “gladna”, treba isplatiti plaće, mirovine, potpore...

“HD Consulting” je savjetnička tvrtka specijalizirana za hotelsku, turističku i industriju slobodnog vremena. U okviru svojeg hotelskog i destinacijskog savjetovanja nudi i rješenja i podršku klijentima u procesu donošenja odluka u pogledu bilo kojeg strateškog, regulatornog, organizacijskog, upravljačkog, financijskog ili marketinškog pitanja. Tako su se ovaj put pozabavili problemom broj jedan u Lijepoj našoj – kako i kamo dalje nakon što pandemija prođe?

Slobodna Dalmacija porazgovarala je s Ružicom Herceg, starijom partnericom u “Hotelskom i destinacijskom savjetovanju” d.o.o.

Pretpostavili ste kako će doći do pada turističkog prometa od 60-70 posto, do pada prihoda od 70-80 posto i zatim pada zaposlenosti od 30-50 posto, što su strašne brojke. Može li se uopće turističko tržište oporaviti i za koje vrijeme?

– Ono što sad možemo sa sigurnošću reći jest da se u slučajevima prijašnjih kriza turizam pokazao kao jedan od najotpornijih sektora, s relativno brzim povratkom na prethodne razine. U prijašnjim epidemijama (SARS, ptičja gripa, svinjska gripa) za oporavak na razine prije krize bilo je potrebno šest do sedam mjeseci od izbijanja bolesti.

Ipak, vezano uz COVID krizu, predviđanja su da će, globalno, biti potrebno dulje vrijeme da se potražnja čak približi razinama na kojima je bila prije krize. Sve ovisi o tome kada će se širenje virusa zaustaviti, te hoće li oporavak početi krajem ljeta i/ili početkom jeseni, ili čak iduće godine.

Kako se svijet polako vraća u normalu, vrlo je vjerojatno da će se međunarodna ograničenja putovanja zadržati kako bi se izbjegao “uvoz” novih slučajeva COVID-19. Osim toga, bit će potrebno dulje vrijeme da se putnici počnu osjećati sigurno na putovanjima, a zemlje domaćini će morati pokazati i dokazati da su sigurne za turiste – kazala je Herceg.

Hotelski sektor treba djelovati ofenzivno umjesto defenzivno – tako ste naveli u izvješću, a nas zanima možete li nam to pojasniti primjerom?

– Brza prilagodba promijenjenim tržišnim uvjetima zahtijeva nove prodajne i operativne strategije u privlačenju gostiju nakon razdoblja krize. Istraživanja u prethodnim krizama pokazala su da su hoteli koji su uložili više u adekvatan marketing i prodaju tijekom krize ostvarivali veći RevPar (prihod po sobi) od 18,5 posto od hotela koji su rezali budžete.

Istodobno, praćenje novih navika potrošača i njihovih potreba te prilagodba hotelskih operacija i procesa novim promijenjenim uvjetima mora se odvijati sada, a ne nakon krize. Digitalizacija hotelskih procesa i operacija, te uvođenje novih procedura u segmente hotelskog poslovanja, odvija se sada. Ukratko, hotelijeri i bez gostiju imaju pune ruke posla u prilagođavanju svojih strategija i poslovanja novim, očekivanim tržišnim uvjetima.

Ujedno, predviđa se da će tehnologija biti ključno sredstvo u oživljavanju putovanja – potaknuti potrebom ograničenja fizičkog kontakta, rast će potreba za elektroničkim putovnicama i osobnim iskaznicama, elektroničkim kartama, medicinskim iskaznicama i tome slično.

Kažete kako će tržišta s većim diskrecijskim dohotkom više profitirati u prvoj fazi oporavka. Spadamo li i mi u tu kategoriju?

– Niz zemalja s većim diskrecijskim dohotkom, čije stanovništvo ima jaču kupovnu moć, skloniji je opredijeliti se za putovanja unutar svoje zemlje. Skandinavske zemlje, Austrija, Njemačka i njima slične – čiji građani imaju veliki osjećaj društvene odgovornosti – spremnije su putovanja u inozemstvo zamijeniti putovanjima unutar svoje države. To nije nužno samo posljedica restrikcija, nego i društvene solidarnosti i odgovornosti. Na taj način su spremni podržati brži oporavak domaćeg turističkog sektora.

Ustvrdili ste kako su nužne promjene u navikama gostiju. Pomalo strahujemo i sami kako je život na koji smo navikli i kakav smo vodili prije pandemije već na dobrom putu k promjenama...

– Socijalno distanciranje je neizbježno izmijenilo životnu ravnotežu i način na koji ljudi svakodnevno komuniciraju. To nužno implicira stvaranje novih uzoraka ponašanja i promijenjen fokus gostiju. Počevši od načina na koji putujemo, odabiremo destinacije, i očekivanja u hotelu i destinaciji. Nema više mentaliteta “turizam po svaku cijenu”, koji je doveo do pojave “over-tourisma”. Promotivne taktike “visit x zemlju” postale su relikvije prošlosti.

Pitanje je hoće li COVID kriza uspjeti transformirati globalni turizam u odgovoran, održiv i socijalno inovativan turizam?

– Kao odgovor na potrebu za održivim i socijalno inovativnim turizmom, raste trend “duljih boravka” i “sporog turizma”. Sve više i više destinacija promovira lokalni turizam. Na primjer, Francuska je već vodeća u uspostavljanju programa za posjetitelje poput #ExploreParis, Loire à Vélo i Un air de Bordeaux. Osim toga, vrhunski hoteli u Parizu sada nude, samo lokalnom stanovništvu, velike popuste za noćenja.

Čini se da tzv. spori turizam nudi alternativu i užurbanom turizmu i masovnom turizmu. Zagovornici ove vrste turizma obećavaju autentičnije iskustvo putovanja, veću potrošnju lokalnih proizvoda, očuvanje baštine, korištenje čiste energije, etičku viziju turizma i brigu za ekologiju i kvalitetu života mještana i posjetitelja podjednako. Uz to, “spori turizam” u unutrašnjim ruralnim i urbanim područjima mogao bi ojačati lokalnu i autohtonu kulturu – kazuje Ružica Herceg.