I dok mjere restrikcije polako popuštaju, na otocima je i dalje kao na samom početku uvođenja restrikcijskih mjera, a glavni je razlog neusklađenost trajektnih i autobusnih linija.

Stoga su nam se otočani obratili pismenim putem, što prenosimo u cijelosti:

Od ponedjeljka, 27.04. s prvom fazom mjera život bi se polako trebao vraćati u normalu. Za gradove diljem RH to itekako vrijedi ali za otoke i otočane to baš i ne izgleda tako.
Naime u Facebook grupi "Otoci - Jedni za druge" ovih dana pokrenuto je pitanje: "Da li će se i na otocima Ugljanu i Pašmanu kao što je  jedna od mjera u prvoj fazi uvesti "javne gradske i prigradske prijevozne linije i brzobrodske linije za otoke koji nisu povezani trajektnom linijom."

Otočani se s pravom pitaju, jer to se nije dogodilo. Liburnija je uvela  samo dvije autobusne linije za cijeli otok Ugljan i Pašman, Preko-Tkon-Muline, Tkon-Preko-Muline.
Zapravo to nije problem "da nije žalosno bilo bi smiješno" pa je trenutno više smiješno nego žalosno. Liburnija je ovih dana uvela sedam odnosno osam autobusnih linija Gaženica-Zadar-Zadar-Gaženica.   

Gaženica (Trajektna luka):  6,10  10,10  10,40  12,10  15,40  17,40  19,40 

 Gaženica (Trajektna luka):  6,25  7,45  9,00  12,00  15,00  17,45  19,00  19,30 

Za koga? Otočane? Ili? obzirom da je Jadrolinija i dalje ostala na pet trajektnih linija. Za Liniju 431 Zadar – Preko  06:30*; 10:30; 12:30; 16:00; 20:00 a Preko-Zadar - 06:00; 08:30; 11:30; 14:30; 18:30*

Toliko nepotrebnih autobusnih linija iz i u Gaženicu a na otoku Ugljanu i Pašmanu samo dvije. Preko-Tkon 7:00 16:30 Tkon- Preko 5:10 13:30, Preko-Muline 7:00 16:30 Muline-Preko 5:20 13:50.

I ludom je sve jasno kada malo bolje pogleda ovaj raspored trajektnih i autobusnih linija.

Sve to doneke i ima smisla za otočane s Ugljana i Pašmana koji su zaposleni u Zadru. A što s ostalim otočanima? Zar oni ne bi trebali biti dionici prve faze popuštanja mjera? Ili oni ne spadaju u te mjere? 

Podsjetimo se da se i u tim mjerama "Omogućuje i nastavak rada na svim poslovnim subjektima koji obavljaju uslužne djelatnosti, osim onih u kojima se ostvaruje bliski kontakt s klijentima, i to uz poštovanje mjera fizičke udaljenosti (postolar, krojač, izrada ključeva, poslovnica turističkih agencija, foto-studio. Omogućuje se rad knjižnica, muzeja, galerija, antikvarijata i knjižara. Omogućuju se treninzi sportašica i sportaša I. i II. kategorije u pojedinačnim sportovima te seniorskim sportskim ekipama koje nastupaju u najvišem stupnju natjecanja. Omogućuje se provedba državnog stručnog ispita za prioritetne grupe polaznika.

A što je omogućeno otočanima? Ionako uvijek izolirani a posebno u ovo vrijeme Covid-19 ovakav odnos Jadrolinije a posebno Liburnije spram otočana nedopustiv je.

Umjesto da su se potrudili uskladiti svoje autobusne linije na otocima sa trajektnim linijama kako bi omogučili svim otočanima do Zadra a ne samo zaposlenima njihova ravnodušnost i dalje traje.

Ovakav odnos nedopustiv je iz još jednog razloga, a to je jer se zna da se mnogi koji žive na otocima ne koriste automobilom. Ovisni su o autobusnom prijevozu.  

Ali idemo dalje. Sabor Republike Hrvatske donio je novi Zakon o otocima koji je stupio na snagu 29. 12. 2018. godine.  Donošenjem Zakona otočani su očekivali da će i njegovom provedbom osjetiti mogućnost boljeg i kvalitetnijeg života na istima, posebno na otocima koji su Zakonom proglašeni otocima sa specifičnim položajem.

Ali gle čuda! Diskriminacija spram otočana i dalje vlada i smatra ih se građanima drugog reda. Odnosno njima nije potreban postolar, krojač, nije im potrebno izraditi ključeve, foto studio im ionako ne treba ali posuditi dobru knjigu u knjižnici, obići muzej, galeriju, antikvarijat i knjižaru ne smiju jer tada bi, bojim se,mogli nešto naučiti. Za otoke je najbolje da i dalje ostanu izolirani. A Covid - 19 očito je kriv za sve?

Otočani mole Jadroliniju i Liburniju da usklade svoje linije a iz facebook grupe "Otoci -Jedni za druge" mole načelnike otočnih Općina da se zajedno sa otočanima udruže u riješavanju ove problematike.