Razgovarali smo sa studenticom iz Zadra koja se trenutno u sklopu Erasmusa nalazi u Italiji, točnije u Torinu. Detaljno nam je opisala kako izgleda svakodnevica u zemlji okovanoj koronavirusom

"U Italiji je najveći problem oko Milana i Venecije, znači Lombardija, Veneto, to je sve blokirano. Ljudi mogu izaći iz kuće, na posao. Torino je u pokrajini Pijemont, ali tamo samo tri grada nisu u crvenoj zoni, tako da je samo pitanje vremena kad će postati.

Grad nije toliko prazan, i ne primjećujem da vlada neka panika. Otvorene su trgovine, kafići, restorani, barovi. Panike nema toliko jer grad još nije u crvenoj zoni, a zanimljivo je da je gradonačelnik Torina pozitivan na virus! Osobno ne idem u centar često jer se sada nema što raditi, s obzirom da su zatvoreni muzeji, kina, teretane, sva mjesta društvenog okupljanja. Restorani i kafići smiju biti otvoreni jedino ako je moguće da unutar njih ljudi jedni od drugih budu minimalno metar udaljeni, što znači da mali, skučeni lokali ne mogu raditi. Fakulteti i škole su zatvoreni, i jedino sam zbog toga zabrinuta, jer imam još ispita. Ali općenito govoreći, i dalje živim normalno, koristim javni prijevoz, nastojim se ne dirati rukama po licu i stalno dezinficiram ruke, i to je to.

U početku kad je krenula cijela priča oko koronavirusa, ljudi su paničarili, opustošili trgovine, ali sad nema toliko panike koliko recimo ima u Milanu. Ali trenutno, da ne znam za cijelu situaciju, ne bih baš osjetila da se nešto događa. Ako šetaš po ulici ima ljudi, samo tu i tamo netko nosi masku.

Mediji stalno objavljuju nove informacije, tren smo u crvenoj zoni, tren nismo. Danas je prijelomna vijest bila da su muzeji zavoreni, što je glupost, jer su zatvoreni već dva tjedna. Tako da ponavljam, ovdje ne vlada tolika panika, ali i to je pitanje dana, jer se zaraza širi jako brzo i sad taj val ide prema nama.

Za Italiju ova situacija je katastrofalna, otkazuju se ne samo rezervacije smještaja turista, nego i letovi, vlakovi... Neki ljudi ostali su odsječeni jer se ne mogu vratiti doma, a da ja odem, vjerujem da se također ne bih mogla vratiti.

Sveučilište u Zadru poslalo nam je obavijest da imamo mogućnost povratka u Hrvatsku, i to kad god želimo, ako treba i odmah. Jedino je studentima s našeg Sveučilišta koji su tek trebali ići u Italiju putovanje otkazano. To je velik problem jer neki od njih su otkazali stanove zbog Erasmusa, pa će im sad ponuditi smještaj u studentskom domu dok se ne snađu.

Osobno, nije me strah zaraze, statistički gledano puno ljudi, pogotovo mladih je izliječeno, jednostavno preležala bih bolest i vjerujem da mi se stanje ne bi zakompliciralo.

Imala sam namjeru vratiti se u Zadar da malo vidim svoje jer sam tu pet mjeseci, ali definitivno neću, jer ne samo da bih trebala biti dva tjedna u samoizolaciji, nego bih trebala proći najkritičnije zone u Italiji na putu za doma. Strah me ne za sebe, nego za sebi bliske ljude, u slučaju da putem pokupim zarazu. A i smatram da općenito ljudima ne bi bilo drago da sad u ovoj situaciji dolazim.

Vidjet ćemo kako će se situacija dalje odvijati, pripremaju nas na drastičan rast broja oboljelih, a dotad ćemo nastojati živjeti kao i do sada, uz naravno, mjere opreza."