Samo četiri članice EU-a imaju udio manji od četiri posto energije iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava u prometu

Europska unija ima cilj 2020. dosegnuti deset posto udjela energije iz obnovljivih izvora u prometu, a to je sve bliže jer podaci za 2018. pokazuju da se postiglo osam posto.

Obnovljivi izvori energije su vjetar, solarna energija, hidroenergija, energija oceana, geotermalna energija, biomasa i biogoriva. Zamjena su za fosilna goriva i pridonose smanjenju emisija stakleničkih plinova, diversifikaciji opskrbe energijom te smanjenju ovisnosti o nepouzdanim i nestabilnim tržištima fosilnih goriva, posebno nafte i plina.

Pohvalno jest da do cilja EU ima još jako malo te će ga mnoge članice ispuniti. Imaju vremena za to jer još se čekaju podaci za 2019. i tek će stići oni za 2020. godinu.

Nažalost, Hrvatska ima mnogo posla kako bi ispunila zacrtani cilj. Jer jedna je od četiri članice s manje od četiri posto udjela energije iz obnovljivih izvora  u prometu pa se ističe na listi. Samo Grčka, Estonija i Cipar imaju niži udio od nas.

Tako nešto ne treba gledati katastrofično jer su do zacrtanog cilja  2018. stigle samo Švedska (29,7 %) i Finska (14,1 %). Blizu su Austrija (9,8 %) i Nizozemska (9,6 %). One će zasigurno ispuniti cilj kad stignu podaci za 2019., a nisu daleko ni Francuska, Portugal i Bugarska, zemlje s oko devet posto udjela energije iz obnovljivih izvora u prometu.

No, prije svega, potrebno je povećati prosječni rast na godišnjoj razini. Naime, podaci za 2017. pokazuju 7,6 posto udjela, što znači da se u jednoj godini uspio postići rast od samo 0,4 posto, što je premalo, presporo i nedovoljno.

Ukupno, Europska unija želi do 2020. dosegnuti udio obnovljive energije u globalu na 20 posto, ali s 2017. stigla je na 17,5 posto. Sve to sugerira da mnoge članice i dalje ne rade dovoljno po pitanju poticanja, edukacija, informiranja te podizanja svijesti građana. Primjerice, poznato je da u Hrvatskoj i dalje nije lako prijeći na obnovljive energije jer osim što se poticaji teško ili nikako ne dobivaju, cijene su i dalje neisplative.

No, taj segment ide na bolje i u ovoj godini moguće je ostvariti 60 do 100 posto poticaja na energetsku obnovu obiteljskih kuća. Problem je što nacrtom za 2020. nije predviđeno sufinanciranje izrade elaborata energetskim certifikatorima, a cijene su poveće. Kad se uračuna PDV, elaborat stoji do 10.000 kuna za kuće s površinom do 249 četvornih metara.

S automobilima nije ništa bolja stvar zbog čega ih na hrvatskim prometnicama ima manje od 0,1 posto te se samim time Hrvatska nalazi na samom dnu europske statistike vezane za udio električnih vozila u ukupnom broju vozila s krajem 2017. Prema podacima Promocije Plus, koja ne mora u konačnici biti istovjetna Eurostatu, u 2019. su prodana samo 193 električna automobila, odnosno, predstavljaju tek 0,3 posto u ukupnom broju prodanih automobila.

Što ne čudi, 40 posto poticaja i ukupno 17 milijuna kuna namijenjenih za njih u 2020. nedostatni su u smislu motiviranja građana na trošak koji se broji u desecima tisuća eura.

Također, s obzirom na ukidanje imovinskog cenzusa od 400.000 kuna koji se prije nije smio premašiti ako ste željeli dobiti povlasticu, otvorila su se vrata najbogatijima pa je postalo moguće kupiti automobile od pola milijuna kuna ili više. A jedan takav poticaj uzima poveći dio kolača od ukupno 17 milijuna kuna.

I konačni rezultat je izostanak Hrvatske iz statističkih tablica EU, što podosta utječe i na ukupni udio energije iz obnovljivih izvora koja se upotrebljava u prometu.