Na pašnjacima otoka Paga počela je sezona janjenja i uskoro će se na tržište isporučiti prve veće količine mlade paške janjetine. Od kada je, prije tri godine, Paška janjetina dobila oznaku izvornosti na razini Europske unije, kupci mogu biti sigurni kako kupuju pravu Pašku janjetinu.

Naime, pooštrena su pravila proizvodnje janjetine, odnosno ne može svaka janjetina s otoka Paga nositi oznaku "Paška janjetina". Takvu oznaku smije imati samo janjetina od janjadi koja je ojanjena u registriranom stadu autohtone Paške ovce, koja je stara do 45 dana, hranjena isključivo mlijekom majke i koja ima težinu trupa do 10 kilograma. Kada se janje ojanji, ovčar mora upisati broj ovce koja ga je ojanjila, vrijeme janjenja i težinu janjeta. 

Dokaz da janjetina koja se stavlja na tržište ima pravo nositi oznaku "Paška janjetina" ovčaru izdaje registrirana klaonica i nadležna veterinarska služba.

Samo ovčar koji ima registrirano matično stado izvorne autohtone sorte "Paška ovca" smije proizvoditi Pašku janjetinu.

Na otoku Pagu ima oko 38.000 ovaca, a od siječnja do svibnja ojanji se između 25.000 i 30.000 janjadi, a sva proizvedena janjetina se brzo proda. Broj šilježica koje se ostavlja za rasplod ovisi o veličini stada, ali i mogućnostima ovčara. O snazi i uhranjenosti ovaca ovisi kako će podnijeti vrijeme do janjenja, ali i janjenje, a o tome ovisi i broj janjadi, kao i proizvodnja janjetine i ovčjeg mlijeka od kojeg se radi Paški sir. 

Zbog toga ovčari paze kako bi ovce bile dobre uhranjene i zdrave. Ovčari navode kako ovce koje su ostavljene za rasplod treba stalno promatrati jer nisu sve jednake. Neke ovce su jače, neke slabije, neke lakše podnose vrijeme do janjenja, a neke teže i zbog toga treba raditi selekciju. One slabije se odstranjuje od stada i nakon sezone janjenja se zamjenjuju drugima. Mlada ovca stara do godine dana koja se ostavlja za popunu matičnog stada i rasplod naziva se šiljezica. Šilježice se pažljivo biraju i u prosjeku se drže u stadu od pet do osam godina. 

Pažljivo se biraju i ovnovi, a ovčari u stadu drže jednog ovna na 25 ovaca. Ovnove se u stadu drži tri do pet godina. Ovčari pažljivo biraju ovnove, a uzimaju se iz matičnog stada.

Sezoni janjenja prethodi vrijeme mrkanja i tada ovčari vode evidenciju onoga što se događa u stadu, odnosno bilježi se kada je koja ovca oplođena. Tako se zna kada će početi janjenje i može se sve na vrijeme pripremiti za početak sezone janjenja. Od mrkanja do janjenja prođe 146 dana, odnosno četiri do pet dana manje od pet mjeseci.

Sezona janjenja je početak proizvodnje paške janjetine, a kasnije i mužnje i proizvodnje Paškog sira. Ujedno, to je i vrijeme obnavljanja stada jer se od janjadi selekcijom odvajaju najkvalitetnije ženke koje ulaze u popunu matičnog stada.

U razdoblju od janjenja do klanja, janjad paške ovce neprekidno boravi zajedno s ovcama i siše. Istraživanjima je utvrđeno da se odlike trupa i kakvoća mesa paške janjadi razlikuju u usporedbi s janjadi sličnih pasmina, a ponajviše su zasluga ranog, "sa sise" klanja paške janjadi u dobi od maksimalno 45 dana, u skladu s ovčarskom tradicijom otoka Paga. Visok sadržaj masti u mišićnom tkivu paške janjadi može se pripisati utjecaju pasmine, ali i hranidbe janjadi mlijekom paških ovaca koje je zbog visokog sadržaja masti izrazito bogato energijom.

Zbog blage mediteranske klime, paške ovce, zajedno s janjadi, životni vijek provode na otvorenom. Držanje ovaca i janjadi danonoćno na otvorenom, na buri i suncu, nezagađenim pašnjacima i svježem morskom zraku, također utječe na odlike kakvoće mesa čineći ga drugačijim od mesa janjadi iz kontinentalnih područja.

Paška janjetina konzumira se isključivo termički obrađena, a meso je izrazito sočno i mekano, ugodnog okusa i blagog mirisa kao posljedice klanja mlade, mlijekom hranjene, janjadi.