Ljudima je urođeno buđenje apetita. Nekima za dobrom ribom, drugima za dobrom zaradom. Dok prvi nažalost imaju sve manje izbora dostupne im hrane iz mora, ovi drugi na sve snalažljivije načine vade morsko blago. Ima i onih trećih; to su oni koji more vole. Žive s njim i znaju da će im more sve vratiti – bilo dobro, bilo zlo…

Da more ne volimo kao svoj novčanik, pokazuje sve više smeća u Jadranu. Pokazuju susjedi Talijani koji su svoje more opustošili pa pljačkaju u našem. Pokazuju i domaći kradljivci koji će pod okriljem noći ili juga iz mora uzeti sve što se kreće. Da, nažalost ima nepoštenih ribara.

Ali ima i onih poštenih koji s teškim osmjehom pozdrave rivu prije osvita zore u nadi da će se vratiti kući s ulovom dostojnim truda. Bez obzira na jedne i druge, bez obzira na zakone i lov u mutnom, ribe nažalost više nema dovoljno za sve. Zato su i ovi prizori sve rjeđi.