Grmljavinska nevremena kojima smo svjedočili statistički će se pojačavati, bit će ih više i bit će sve žešća.

''U sve toplijoj klimi, za očekivati je više ekstremnih događaja. Statistički gledano, ekstremni događaji češći su i duže traju nego u hladnoj klimi. S druge strane, ne može se ni za jedan posebni događaj reći da je direktno povezan s klimatskim promjenama jer i prije su se događala iznenađenja. Danas imamo bolje veze, pametne mobitele, ljudi lakše snime, lakše se dokumentira pojava pa se čini da ih je više nego što jest'', napominje Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i jedan od naših vodećih meteorologa.

Grmljavinska nevremena kojima smo svjedočili statistički će se pojačavati, bit će ih više i bit će sve žešća, kaže, a što se tiče svjetlećih oblaka koje smo imali prilike vidjeti u Istri, objasnio je da se oni javljaju u mezosferi: ''Iznad 70, 75, 80 kilometara visine, kad tamo ima dovoljno vlažnosti i kad je temperatura dovoljno niska. Različito se ponašaju ovisno o temperaturi koja nekad dostiže i -200 stupnjeva Celzija. To su najhladniji dijelovi na Zemljinoj kugli. Treba dovoljno vlage, oni su dovoljno visoki i lijepo se vide pred izlazak ili zalazak sunca. Sunce je nama zašlo iza horizonta, ali ako je oblak na 80 kilometara, on pod tim kutem još vidi Sunce. Kao što s planine vidimo bolje nego iz nizine. To je općenito vrlo rijetka pojava kod nas, to se obično događa u polarnim krajevima. Ja sam ih vidio par puta u Skandinaviji. U Hrvatskoj ih nisam osobno vidio''.

Na pitanje kako se može objasniti da pojava karakteristična za daleki sjever dođe do naših krajeva, Grisogono objašnjava: ''Da je dovoljno hladno i da ima dovoljno vodene pare u mezosferi. Te niske temperature se tamo lakše ostvaruju. Isto tako kod nas se svakih 10 do 15 godina može vidjet i polarna svjetlost, Aurora borealis. U Slavoniji i Zagorju čini mi se da je bila viđena 2003. godine''.

Ali to nije vezano za klimatske promjene, naime, ''dogodi se svakih 10, 20, 30 godina da je dovoljno jaka magnetska oluja u višoj atmosferi i taj se magnetski štit toliko napne da i mi odavde vidimo polarnu svjetlost. Ona se događa blizu polova, a ako je oluja intenzivna, malo siđe i južnije, do nas. Svjetlosne oblake, koji nastaju drukčije, neki pokušavaju povezati s klimatskim promjenama, ali to je područje jako teško proučavati. Neki tvrde da će ih s klimatskim promjenama biti više jer će više vodene pare otići gore, ako se atmosfera gore hladi, a dolje grije, ta hipoteza ima smisla, ali to treba znanstveno do kraja potvrditi''.

Ljudima zapravo štete jedino ekstremne promjene - toplinski valovi i nevremena. Neki europski gradovi ulažu u sadnju stabala, kod nas te svijesti nema. ''Zapad i Sjever se bolje pripremaju nego mi. Mi imamo zaostalu politiku. Sreća je kod ovih toplinskih valova, a već su bila dva ove godine, da je stradalo puno manje ljudi nego 2003. godine, kad je poginulo 15.000 ljudi. Sada ima tek nekoliko desetaka žrtava. Obično ljudi umiru u prva dva tri dana, kasnije se tijelo privikne kod većine ljudi. Informiranost je na sada višoj razini, ljudi malo više prate vijesti, ima manje nemarnog ponašanja, iako se uvijek može dogoditi da neki turist ode u planine bez dovoljno vode. Ipak Hrvatska premalo čini na tome, krivo se govori o tome, prilično sam nezadovoljan'', istaknuo je Grisogono u razgovoru za Novi list.

(Screenshot (Youtube)/PIXSELL/AP/RTL)

Upozorava da se ništa ne ulaže u pripreme: ''Novi nacrt Strategije o prilagodbama klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. govori da ćemo sve napraviti s nula našeg novca, da to ne traži ulaganja nego da ćemo sve dobiti iz EU fondova. To je pogrešno. Njemačka, Francuska, itd. ulažu puno u istraživanja, obrazovanje, i kod nas bi to trebalo biti uključeno u fiziku, kemiju, biologiju, tek nešto malo iz geografije uči se o klimatskim promjenama. A geografija je kod nas tradicionalno opisni predmet, umjesto da je više ekološki osviješten i da se više računa. Moramo znati računati, a ne govorit da velika riba jede malu, ili da ne smijemo jesti toliko mesa. To nije dovoljno''.

''Poljoprivreda je počela dosta raditi na tome, turistički sektor se baš ne nervira puno, promet također. Klimatske promjene utjecat će na otkazivanje letova, brodskih linija, kad imate toplinske valove, morate ljudima na cestama donijeti vodu'', upozorava.

''Apsolutno je neophodno više saditi. Čovječanstvo ipak više siječe nego sadi. Treba odabrati koje vrste saditi, voćnjake, vinograde... Treba stavljati svjetlije boje na asfalt, beton, krovove, da se poveća refleksija zračenja. Manje jesti mesa, manje velikih farmi, što je tipično za Francusku, Njemačku, SAD. U nekim dijelovima Kalifornije ne možete proći od smrada od krava. Vrlo potentni plinovi staklenika oslobađaju se pri njihovoj probavi. Zatim pametna melioracija, to treba isto znati izračunati, jer negdje treba ostaviti da rijeka sama ide, da meandrira, da se očuva biološka različitost. Hrvatska ima jako malo navodnjavanja polja, a nama je to jako potrebno. Nećemo imati dovoljno hrane za 10 do 20 godina. I proizvodnja energije nam je veliki problem'', upozorava.

(Shutterstock)

Grisogono upozorava i da su klimatske promjene nepovratne jer su u tijeku: ''Pitanje je samo koliko ćemo prebaciti porast temperature i količinu topline u morima i oceanima i po kojem scenariju ćemo se razvijati. Može se dogoditi da premašimo neki nivo, a onda se na kraju stoljeća smirimo da nekih +2 stupnja Celzija nakon industrijske revolucije. Ali ako prijeđemo pa se vratimo, neke će biljne i životinjske vrste nestati. To se očekuje za polovicu ovog stoljeća. Na sličan način reagiraju oceani i mora. Oceani će ovo što smo napravili pamtiti još nekoliko stoljeća jer imaju dulju memoriju nego atmosfera''.

A kad je riječ o podizanju razine mora, ''za Hrvatsku za idućih 20 do 30 godina ono iznosi 35 do 40 centimetara, ako nastavimo s pojačanom proizvodnjom plinova staklenika ide na duplo, dakle na kraju stoljeća jedan metar. Hrvatska valjda neće preći 60 centimetara. To je loše za niske obale, na primjer Lošinj, Zadar ...''

I mi možemo očekivati temperaturu zraka od preko 40 stupnjeva u gradovima, i to za 10-ak, 20 godina. Ako se nastavi ovako agresivan razvoj, da Amerikanci rade po svom, Kina gura svoje, Indija svoje, EU prodaje svoju kulturu, imat ćemo ih. Do kraja stoljeća Zagreb može otići na 3-4 stupnja više od postojećeg prosjeka. To znači da će biti nekoliko dana godišnje s preko 40 stupnjeva. Ako ga ne ozelenimo i pofarbamo krovove i beton, asfalt ...''

(Thinkstock.com/Arhiva/AP)

''Asfalt bi trebao biti bijeli, ali ne previše, zbog očiju. Na istočnoj obali SAD-a napravili su neku sivkasto ružičastu nijansu, svijetlo hipijevsku. Dobro je postaviti vrtove na krovove, možda takvo povrće nije najzdravije, ali drvo može rasti i hladiti odozgo. Trošit će se sve više energije na hlađenje, a manje na grijanje. Broj hladnih dana će svakako padati, a broj toplih dana i noći rasti. Tople noći loše su za turizam, šumu, to smanjuje ekonomsku vrijednost biljaka jer se one ne mogu odmoriti, nemaju klima-uređaje, nastavljaju drugi dan stresno, nenaspavane i zato gube na kvaliteti. To drvo ili povrće nije više tako kvalitetno. Cijene hrasta iz Spačve i istočne Slavonije će pasti jer kvaliteta će im biti niža'', opisuje Grisogno koje su sve posljedice.

Općenito se, upozorava, ''očekuje i da će biti više zdravstvenih problema s klimatskim promjenama, i to više u gradovima. To su problemi s dišnim putevima, ne samo zbog ozona nego i mikronskih ili submikronskih čestica koje razaraju pluća. Njih će biti sve više, a indirektno s tim povezane su i srčane bolesti, a zbog stresa bit će više moždanih udara''.

A klimatske promjene donijet će svijetu i nove migracije: ''Uzavrela Indija uskoro neće biti pogodna za život... - Indija ne stoji dobro, a ni Bliski istok. Mogu se očekivati klimatski migranti. Idealna im je Skandinavija, Kanada, Argentina, dok Australija ne jer će i tamo biti prevruće''.

Hoćemo li ubuduće imati više pijavica, možda i tornada? ''U principu je to moguće, iako još nije potvrđeno da klimatske promjene direktno utječu na to. Mi ih sad vidimo više, ali teško je reći je li to zbog informatičke tehnologije ili zbog globalnog zagrijavanja. Život naše djece i unuka mogao bi biti daleko teži nego naš, zahvaljujući nama i generacijama prije nas''.